Tijelo je u našoj životnoj priči na prvome mjestu. Većina ljudi za tijelo misli da smo ustvari mi. Za um i inteligenciju misli se da su produkt mozga vezan za naslijeđe, odnosno gene, kako bi rekla suvremena znanost. Kad nam se uzdigne svjesnost, i kad uvidimo da nismo tijelo koje je u stvarnosti samo vozilo za duhovnu dušu, shvatit ćemo da smo mu najveći i najvjerniji sluga, umjesto gospodar.
Različita tijela
Tijelo nam može biti i radost i patnja; ako smo mu sluga, ono nam je izvor patnje, ako smo mu gospodar, ono nam je radost. Kada govorimo o tijelu, uglavnom mislimo na fizičko, odnosno materijalno tijelo, no zbog nesavršenosti osjetila i duboke sebičnosti ne sagledavamo i ostala tijela. Fizičko tijelo najgušća je energetska supstanca. Danas se već uviđa iz materijalističkih potreba da postoji i astralno tijelo, jer je bilo nemoguće objasniti pojedine fenomene koji su se događali, a pronađena je i ekonomska motiviranost.
Znanost je zbog svog materijalističkog poimanja i potpune negacije kozmičkih i, nadasve, Božjih zakona odbacivala činjenice o različitim tijelima. Dobar je primjer liječenje fizičkog tijela. Jedan od pogrešnih pristupa na Zapadu jest tretiranje homeopatske medicine kao nekakve alternative, iako je ona u primjeni čak i u materijalističkoj Kini. To je samo uvod u drugačiji pristup tijelu koje se na Zapadu tretira kao stroj koji misli. U posljednje vrijeme čine se stidljivi koraci kroz priznavanje homeopatske medicine, te uvažavanje i Ayurvede. No treba dodati da je to popraćeno velikim protivljenjem iz krugova alopatske (službene) medicine i farmaceutske industrije koja gubi na profitima uvođenjem nekakve prevencije, odnosno prihvaćanjem čovjeka kao složenog bića koje traži i drugačiji tretman, a ne kao obična stroja. To su veliki pomaci u načinu razmišljanja općenito u društvu koji vode i postavljanju krupnijih pitanja, ne samo materijalističkih.
Znanje je moć
Prvi koraci u takozvanoj alternativi učinjeni su u vojnim krugovima, što je i za očekivati, jer su oni, nažalost, motor napretka, pa ono što se probije van nađe i praktičnu primjenu u civilnom sektoru. U nekadašnjem SSSR–u uspješno su izvođeni pokusi o prenošenju misli na daljinu, što je velik korak k alternativi. Kasnije je to u svom programu prihvatila i NASA. To je bio samo uvod u kompleksnost istraživanja čovjekova tijela, od naoko vidljivog do astralnih projekcija koje se sada već i snimaju. Istraživanja su otišla do nevjerojatnih granica. Mnogi su jogiji iz Indije posjećivali laboratorije za izučavanje podsvijesti u SAD-u, Rusiji pa i u europskim zemljama gdje su prezentirali svoje moći. Javnost je slabo obaviještena o tome, jer o tome se niti ne govori na velika zvona.
Može se reći da se ovo pitanje počelo rješavati kada se vidjela materijalna korist i nevjerojatne mogućnosti za stjecanje moći, koje nikad nije dovoljno. Odustat će se i od svih svojih načela, služiti i demone, ali samo da se ostane na vrhu. Danas se već spekulira i o izvanzemaljskim civilizacijama koje su ostavile značajne tragove u razvoju čovječanstva, od religije do tehnološkog napretka. Sasvim je normalno da današnje vodeće vladajuće elite sve to negiraju, ili naprosto prešućuju, jer ti odnosi ni danas nisu jasni.
Ovo znanje nije nepoznanica. Od pamtivijeka koristilo ga je svećenstvo, čak su i sami vladari bili upućeni. Uvijek se to znanje koristilo u sebične interese, tako da je njegovo širenje najoštrije kažnjavano. I najveći materijalist prošlog stoljeća, bivši student bogoslovije, Staljin, primao je prekognostičare i ljude s paranormalnim sposobnostima, a da ne govorimo o Hitleru koji nije bio sklon religiji, ali je zato bio totalno zapleten u crnu magiju, tako da je i simbol kukasti križ (svastika – vjerski simbol hinduizma, budizma itd.) iskoristio u zle svrhe.
Masama se nije moglo prepustiti nešto tako moćno. Širenje znanja i informiranost masa uvijek je bila opasnost za vladajući sloj. Danas se, uz moćnu tehnologiju, ljudima u oči baca seks, namješteni sportski rezultati, izmišljaju se teroristi, kao da postojećih nema dovoljno. Slušanje današnje glazbe ovjerena je karta za umobolnice. Svijet je bombardiran glupostima. Nijedna dokazana činjenica ne mijenja se u školskim sustavima koji počivaju na povijesnim izmišljotinama, šablonama bez imalo kreativnosti i slobode. Pomaci su samo na postdiplomskim studijama gdje se stječu prilike da se nauči kako učiti. Pojedinci nisu više toliko vezani za instituciju pa im se pružaju kreativne mogućnosti, tako da im se, iako su obrazovno ukalupljeni, pruža mogućnost izbora informacija. Istinsko je učenje izbor samog pojedinca, a ne školskog sustava. Zato se i naziva „alternativa“, jer nije umreženo u masovnu obmanu, odnosno obrazovanje.
Druga je mogućnost prodor istočnjačke filozofije, u početku preko fizičkih jogičkih vježbi (hata-yoge), pa do dubljeg interesa za samu istočnjačku filozofiju, jer je očito da su fizičke vježbe samo uvod u nešto dublje. Ovaj način primjene namijenjen je širim krugovima. Ranije su osnivani i ezoterijski krugovi (kraj18. st. i početak 19. st.), ali su bili namijenjeni višoj klasi (obrazovanima i imućnijima). Uglavnom su bili zatvoreni za šire mase, tako da njihovo znanje nije ni imalo većeg utjecaja.
Vladajući krugovi doživljavali su ih kao opasnost, tako da su onemogućavani u radu. Jedan je od primjera paljenje građevine Geteanum ezoteričara Rudolfa Steinera, u prosincu 1922. godine, između dva svjetska rata u naoko slobodnoj Švicarskoj. Govori se da ga je Hitler htio pridobiti za svoje zle ciljeve, što Steiner nije htio prihvatiti jer je imao potpuno suprotne ciljeve i metode rada. Tako je izvršen i atentat na njega, u svibnju 1922. godine. Posljedice su se odrazile na njegovu sposobnost rada, pad entuzijazma, što je dovelo i do brze smrti.
Red istine, red laži
U Knjizi Postanka (heb. Berešit, lat. Genesis), prve knjige iz Starog zavjeta i Petoknjižja, tj. židovske Tore, zapisano je: „Prah si bio i u prah ćeš se pretvoriti.“ Ova premisa upućuje na stvarno stanje tijela kojem se toliko klanjamo i za koje sve činimo. Razmišljanje o kultu tijela čovjeku je nametnuto, kako bi se skrila svjesnost o samom postanku ljudskog bića.
Izmišljene su i teorije evolucije i sve moguće druge gluposti samo da bi se čovjek udaljio od Gospodina i služio direktno demonima, a da sam toga nije ni svjestan. Cijele su religije frizirane, koncipirane na način: red istine, red laži, iako se predstavljaju kao apsolutna istina u koju se ne smije sumnjati jer je to smrtni grijeh. Da je bilo dopušteno proučavanje svetih spisa (pojedinci su to i radili, ali svoje su spoznaje mogli zadržati samo za sebe), vjerojatno ne bismo čekali tisuće godina kako bismo shvatili da nismo tijelo, da je ono samo sredstvo na putu spoznaje.
Indijski klasik Canakya Pandit kaže:
san–nimitte varam tyago vinase niyate sati – „Sve će u ovome materijalnom svijetu biti uništeno i zato se sve treba iskoristiti za više ciljeve.“
Viši su ciljevi u svakom smislu duhovni, nikako materijalni.
Proizvodnja mesa – karmički uzrok ratova i bolesti
Sve zlo ovoga svijeta vezano je za materijalno poimanje koje u sebi sadrži od svih oblika udovoljavanja osjetilima do prehrane koja se temelji na mesu. Tijela živih bića bešćutno ubijaju i hrane se njihovim lešinama spravljenim s puno začina kako bi ih zamaskirali i učinili nekako jestivim. Neki ni to ne čine, jedu sirovo meso i piju krv. Proizvodnja mesa u svijetu raste, uništavaju se šume kao pluća planeta da bi se oslobodila polja za proizvodnju stočne hrane. Povećana proizvodnja mesa u suprotnosti je s povećanjem duhovnosti, što kontraproduktivno djeluje na karmu država, regija te njihovog stanovništva, koje se karmički kažnjava preko ratova, potresa, bolesti, psihičkih i malignih oboljenja.
Mi cijenimo svoje tijelo i za njega sve činimo zaboravljajući da je Stvoritelj zajednički, i nas i naših žrtava, koje imaju dušu kao i mi. Otac nam je zajednički. Jedemo svoju djecu, svoje majke. Ako se ne osvijestimo, sutra će oni jesti nas. Tom karmičkom kolu (samsari) ne vidi se kraj. Veliki je problem i pridavanja velike važnosti samome sebi, potpuna posvećenost poimanju „ja“ i „moje“ koje je dominantna koncepcija u našem razmišljanju.
Tako se u Šrimad-Bhagavatamu kaže (5.5.8):
pumsah striya mithuni – bhavan etam
tayor mitho hrdaya – granthim ahuh
ato grha – ksetra – sutapta – vittair
janasya moho yam aham mameti
„Privlačnost između muškarca i žene osnovno je načelo materijalnog postojanja. Na temelju ovog pogrešnog shvaćanja koje vezuje srca muškarca i žene, osoba postaje privučena svojim tijelom, domom, imanjem, djecom, rođacima i bogatstvom. Na ovaj način uvećava iluzije života i razmišljanja u okviru ,ja’ i ,moje’.“
Jedini je izlaz spoznaja, odustajanje od starih navika, pronalaženje novog puta koji je već naznačen i potanko opisan u najstarijim svetim spisima Vedama.
Tomislav Prašević, Iz knjige “Tijelo – Kavez za dušu”
