Tko ima kontrolu nad mojim životom – šećer ili ja?

Sklona sam eksperimentiranju sa prehranom, ali ne i vjerovanju pričama i teorijama. Ono u što vjerujem jest da ne postoji jedna jedinstvena prehrana koja bi odgovarala baš svima. Različiti smo ljudi pa tako imamo i različite organizme. Ipak smatram da postoje neke stvari koje nam štete svima i utječu na naše zdravlje i naš život. Jedna od njih je rafinirani šećer.

Već i ptice na grani znaju da rafinirani šećer nije dobar za naš organizam. Danas ga se smatra krivcem za mnoge bolesti, teškoće i višak kilograma, a konzumiramo ga više nego ikad. No ja nisam nutricionist ni endokrinolog ni doktor bilo koje vrste da bi vam ovdje pametovala o njegovom utjecaju na naše zdravlje, ja želim progovoriti o šećeru iz svojeg iskustva, iz priča koje su mi ispričale moje tijelo i moj um.

Ovog ljeta prešla sam na stopostotnu sirovu prehranu i na njoj sam ostala nekoliko mjeseci, što je značilo da sam apsolutno izbacila sve rafinirano iz svoje prehrane, pa tako i šećer. U sirovoj prehrani se unosi prilična količina šećera, ali iz prirodnih izvora u prirodnom obliku, kao što su voće i ostale namirnice. Iznenadili biste se koliko hrana koju jedemo već ima šećera sama po sebi, samo nam nepce od silne prezaslađene hrane koju jedemo i aditiva to nije sposobno ni prepoznati. Zašto spominjem sirovu prehranu? Zato jer je činjenica da je ona, bili vi njeni zagovornici ili ne, u usporedbi sa uobičajenom prehranom, neka vrsta detoksifikacije, jedno lijepo čišćenje organizma i vraćanje u prirodno stanje. Ne možeš osjetiti utjecaj nekog otrova, ukoliko se prethodno nisi očistio od njega i stalno si pod njegovim djelovanjem.

Sirova prehrana bila mi je super podloga za testiranje razne hrane i moje reakcije na nju jer sam znala kako se osjećam u svojem tijelu kada je ono čisto i zdravo. Mogla sam pratiti osjećaj u tijelu, vitalnost, potrebu za snom, bistroću misli i uma, raspoloženje i reakcije ovisno o tome što sam promijenila u prehrani. Kako reagiram kada ponovno uvedem kavu? Kako reagiram kada ponovno uvedem kuhani obrok? Kako reagiram kada pojedem nešto strašno slatko prepuno rafiniranog šećera?

U pokušaju da pronađem prehranu koja bi mi najviše odgovarala, a da mi je ujedno i praktična i izvediva, nastojala sam vidjeti što mi zapravo najviše oduzima od života – jer činjenica je da prehrana osim što utječe na naše zdravlje, itekako utječe na kvalitetu života. Jednostavne kuhane namirnice pokazale su mi se kao sasvim prihvatljiva opcija koja kalorijski malo pojača moju prehranu i daje joj neku toplinu, a ne utječe pretjerano na moje raspoloženje, količinu energije, koncentraciju i slično.

Pekarski proizvodi uvijek iznova pokažu se kao kamen koji vežeš oko struka prije nego se baciš u more, nešto što bih preporučila zaobići u širokom luku. Kava je pokazala svoje dobre i svoje loše strane, mliječni proizvodi mi nisu izazivali neku pretjeranu reakciju, a mesne proizvode ne jedem godinama (nije cilj ovog teksta zagovarati vegetarijanstvo, ali moram spomenuti da je meso jedna od težih stvari za organizam).

Međutim šećer, ti mali predivni slatki kristalići koje svi tako jako volimo, šećer mi se pokazao kao jedna od gorih stvari koje mogu ubaciti u svoje tijelo. Prije nego sam počela ponovno konzumirati šećer imala sam izvrsnu kontrolu nad svojom prehranom. I onda kockica po kockica, palačinka po palačinka i rafinirani šećer je veoma brzo pronašao svoj put do moje svakodnevnice.

Zanimljivo je da kako sam počela gubiti kontrolu nad prehranom počevši ponovno konzumirati silne šećere, da sam počela gubiti i kontrolu nad životom. Ponovno mi je ostanak na kauču uz neki film bio draža opcija od trčanja, ponovno mi je jedenje bio veći užitak od šetnje, a za natjerati se na svoju joga prostirku trebalo mi je puno volje. Zašto? Zato jer je tijelo bilo teško i tromo. Zato jer je um bio zamućen, tupast, intertan, tako sam se barem osjećala. Kao da mi neka magla zamuti vidike i bistrina i jasnoća mojih misli se nekako izgube u tome. Sitne su to nijanse koje ne uspiješ primjetiti ukoliko si nisi dozvolio da se prethodno očistiš od svih tih otrova i spoznaš sebe u nekoj svojoj boljoj verziji.

Svatko tko se bavi jogom moći će vam potvrditi koliko je bitna prehrana u našem životu, što najbolje osjetiš na svojoj prostirci. Učimo osluškivati svoje tijelo i pratiti njegove reakcije i točno možeš usporediti jutarnju praksu asana nakon sinoćnje večere pizze, bureka, palačinke koje si pojeo ili nekog laganog obroka. Stražnjica koja inače bez problema ide u zrak u stoj na glavi najednom je teška – i nisi ništa slabiji niti si umorniji, ali jednostavno ne ide.

Isto tako znalo mi se događati, nakon što bih pojela malo više nekog kolača da me glava počne boljeti ili padne tlak, pa da šetnje uz more u kojima inače uživam, provedem poluzatvorenih očiju jedva čekajući da se vratim do auta. Puno sam više sna trebala, a nimalo se odmornijom nisam budila i osjećala sam veliku razliku u razini energije tijekom dana. Općenito sam osjećala ogromnu razliku čak u svojoj ličnosti spram onog perioda kada ga nisam jela.

Čim sam ga ponovno prestala konzumirati, spontano sam se počela dizati ranije, vitalnija i odmornija i ponovno sam postala puno produktivnija u svojem danu, što u fizičkim radnjama, što umnim i općenito se pojavi neki daleko vedriji, jasniji, bolji stav prema životu i svakodnevnici. Šećer možda podigne u trenutku energiju ili nam da neki osjećaj radosti, ali ne traje dugo. Ono što uslijedi nakon toga pak osjeti se itekako na tijelu, ali prilično i na umu! Ne povezuju ga uzalud čak i sa depresijama, nesanicama i mnogim drugim poremećajima i bolesti.

Sigurna sam da šećer tako utječe na većinu ljudi, samo što u moru zatrovanosti ne uspijemo primjetiti koje je naše prirodno stanje organizma i koliko bi se bolje mogli osjećati. Osjećaj koji trenutačno imamo i živimo većinu života uzimamo kao realno stanje stvari – za bolje i ne znamo.

Kontrasti do kojih dovode ovakve promjene i eksperimentiranja olakšaju nam praćenje i osluškivanje svojeg tijela – ili bolje rečeno, upoznavanje! Savjetovala bih svima da si daju malo vremena i truda da se poigraju sa prehranom i malo eksperimentiraju, ne samo sa šećerom nego i ostalim, ništa vas ne košta, a možete puno dobiti.

Ako mislite da se sada osjećate dobro, vjerujte, možete i puno bolje. A ako se sada ne osjećate dobro, onda ne znam što čekate da počnete uvoditi neke promjene. Znam, svi volimo slatko i nije lako odoljeti onom divnom komadu torte na tanjuru. No vjerujte, probajte se jedan dan suzdržati, drugi će već biti lakše. Treći ćete proći pored njega bez problema. Šećer je zaista ovisnost i što ga više jedete, to ga više želite. Osobno, i dalje namjeravam pojesti povremeno neki komad torte na nečijem rođendanu, proslavi ili otići jednom mjesečno na palačinke sa društvom. Ali će to biti iznimka, a ne pravilo.

Ako se ne želite skroz odreći deserta nakon ručka (ja nisam) evo i dobrih vijesti: fine zdrave slastice možete jesti svaki dan i vrlo jednostavno napraviti i sami! 😉 Na svom putu sirove prehrane otkrila sam jako puno jednostavnih i preukusnih recepata za kolače, torte, kuglice, sladolede i dr.

Ove slastice s fotografije ne izgledaju loše je tako? Onda super da ih se ne morate odreći! Samo da znate da su bile jako jednostavne za izradu i jako fine, a nemaju ni mrve rafiniranog šećera u sebi (pogodne su i za vegane i osobe alergične na gluten). Isto tako u minuti možete napraviti svoj zdravi sladoled, voćni jogurt ili neku kremu, puding ili energetske pločice i uživati u tome do mile volje. Izbora je zaista na pretek! Možete njima iznenaditi i drage osobe i dočekati goste jer ove slastice apsolutno svi obožavaju!

Izbora imamo, izlike nemamo 😀 Učinite nešto dobro za sebe već danas i dozvolite si sretniji, laganiji i zdraviji život.

Tanja Terlević, Emotivni Čušpajz