Ljudi zaboravljaju, nagnječeni vlastitim kaosom, da im okretanje glave od tuđe sreće i uspjeha, neće ispeglati probleme u kojima su se našli. Zaboravljaju da im širenje vlastitih frustracija kao lave na sve oko sebe, neće donijeti mir. Ni zadovoljstvo. To su pogrešni putevi koji uglavnom vode u još veće nezadovoljstvo. Jer to što ti imaš lošeg muža ili ženu, lošu plaću, loše zidove, loše prijatelje, loš brak, malo vremena, to što si pogriješila, pogriješio – ili ti se bar tako čini, nećeš popraviti “umanjivanjem ili bježanjem” od tuđe sreće. Tuđa sreća ne može ti dodatno pokvariti život. Naprotiv, može ti samo pomoći.
Kako prepoznati isfrustrirane ljude? Tako što se uzmiču od tuđe sreće, tuđeg zadovoljstva, tuđeg uspostavljenog mira.
Vaša sreća i zadovoljstvo im dođu na tu njihovu muku kao kameni zalogaj od kojeg misle da će se udaviti. Pa bježe od vas, sklanjaju se od vaše harmonije, pokušavaju ne slušati što imate reći, trude se da vas ne vide. Ni vas, ni vaš mir.
Toliko puta sam to osjetila na koži. Krenem lijepom riječju, ostanem bez odgovora na nju. Ili dobijem samo neki šturi podrazumijevajući odgovor. Uglavnom isfoliran. I nerijetko praćen onim emoticonom što šalje poljubac, a da može upucao bi se u sljepoočnicu da iskrvari po ekranu.
Malo je onih koji su se istinski radovali kada mi je “išlo u životu”. Na prste jedne ruke ih mogu nabrojati.
Ljudi zaboravljaju, nagnječeni vlastitim kaosom, da im okretanje glave od tuđe sreće i uspjeha, neće ispeglati probleme u kojima su se našli. Zaboravljaju da im širenje vlastitih frustracija kao lave na sve oko sebe, neće donijeti mir. Ni zadovoljstvo.
To su pogrešni putevi koji uglavnom vode u još veće nezadovoljstvo. Jer to što ti imaš lošeg muža ili ženu, lošu plaću, loše zidove, loše prijatelje, loš brak, malo vremena, to što si pogriješila, pogriješio – ili ti se bar tako čini, nećeš popraviti “umanjivanjem ili bježanjem” od tuđe sreće.
Tuđa sreća ne može ti dodatno pokvariti život. Naprotiv, može ti samo pomoći.
Oduvijek sam voljela biti u blizini zadovoljnih ljudi, uspješnih, nasmijanih, sigurnih u sebe. Oni su možda samo šačica u ovom svijetu, ali meni potrebna da znam da nije sve otišlo dovraga.
Oni mi daju snagu da guram dalje. Svojim primjerom mi dokazuju da dobre, velike stvari nisu nedostižne.
Volim ih slušati, gledati ih, biti blizu njih. Dobra energija se prelijeva i od nje ne treba bježati, nju treba zagrliti. Od takvih ljudi treba učiti, a ne se od njih sklanjati.
Jer kako moj mir može narušiti tvoj mir?
Kako moj dobar brak može pokvariti tvoj brak?
Kako moj blagoslov da radim ono što volim može upropastiti tvoj posao?
Kako moj novac može smanjiti priljev tvog novca?
Ako ipak osjećaš da ćeš se ugušiti pri pomisli na sve ovo moje, to znači da mi ne trebaš zavidjeti, već svoje popravljati.
Napustiti muža, na primjer. Ili taj loš posao koji mrziš. Ili naći još jedan ako ti nešto fali.
I pokušati shvatiti da sve što se događa u tvom životu nema nikakve veze sa mnom, sa susjedom ili s prodavačicom u trgovini. Nema nikakve veze s tuđom srećom i tuđim mirom.
To što ti se događa plod je tvojih misli, postupaka, reagiranja… i prije svega hrabrosti ili straha da nešto poduzmeš.
To što nemaš petlju svoje loše mijenjati, ne znači da na tuđem dobru trebaš zavidjeti.