Što je to transformacijska komunikacija? To je svjesna komunikacija sa samim sobom i s drugima. Ona mijenja nezdrave navike, preispituje ograničavajuća uvjerenja, pretpostavke i ustaljenu reaktivnost, te transformira degradirajuće misli, riječi i djela pretvarajući ih u pozitivne, jasne, konkretne i i izvedive korake do obogaćenja naših života i života osoba oko nas. Cijeni slobodnu volju i drži nas u sadašnjem trenutku, u kojem je promjena jedino i moguća.
Tako podržava ljubav koja je najmoćnija sila u ovom svijetu. Transformacijska komunikacija je prirodno stanje duše i s radošću se primjenjuje. Oslobađajućom kreativnošću ona vodi život ka zadovoljenju svih, pa tako i dviju najuzvišenijih potreba živog bića – potrebe da se voli i potrebe da se bude voljen.
Transformacijska komunikacija
Voljeti i biti voljen, ne želimo li to svi?! Na razne načine pokušavamo davati i primati ljubav, no nismo uvijek i uspješni u tome. Neki bi možda rekli da smo rijetko ‘na kursu’, dok bi oni najpesimističniji ljubav nazvali ‘mitom’. Ne pjeva Bono Vox slučajno: „What more ‘in the name of love’?!“ ili u prijevodu: „Što ćemo još činiti ‘u ime ljubavi’?!“, misleći pritom na neugodna, ponekad i nasilna događanja u odnosima među ljudima i narodima koja se pokušava prikazati kao izraz ljubavi. Toliko toga se dogodilo, događa se i dogodit će se u ime ljubavi, toliko toga što ima više veze s nasiljem, opsesijom, strahom, nemarom i da ne nabrajam dalje, nego s ljubavlju.
Po čemu se onda ova komunikacija razlikuje od nekog drugog tipa komunikacije i kako može pospješiti promjenu?
Za uspjeh je ključan svjestan odabir reakcija na ono što nam se događa u životu. Steven Covey kaže: „Nije problem ono što se događa, nego naša reakcija na ono što se događa.“ Zato, odaberimo preuzeti odgovornost za svoj život. Napustimo izgovore kao iznošenu odjeću. Sada i ovdje, izaberimo misli, riječi i djela koja će usmjeriti naš život prema rastu, prema zadovoljstvu u odnosima kakvo nismo ni slutili da je moguće, bogatstvu koje nismo smatrali dostupnim, stanju zdravlja koje nam se prije činilo nedostižnim ili prema nezamislivom duhovnom ispunjenju. To je komunikacija mudrosti, iskustva i zrelosti. A započinje… prisutnošću i preobrazbom komunikacije sa samim sobom.
Zašto „transformacijska“?
Mi smo sukreatori svoje sudbine. Sudbina je proces. Taj proces započinje sustavom vrijednosti i uvjerenja koji smo svjesno ili nesvjesno odabrali, a koji predstavlja plodno tlo za oblikovanje misli. Misli prelaze u riječi, riječi postaju djela. Ponavljanje aktivnosti prerasta u navike, a one nam svojom tvrdokornošću i otpornošću na promjenu kroje sudbinu. Komunikacijom koja osvjetljava i osvješćuje naše najdublje vrijednosti i potrebe omogućujemo usklađenje unutarnjeg svijeta i vanjskog izričaja. Tako možemo promijeniti ograničavajuće navike.
„Kad promijenimo način na koji gledamo na stvari, stvari koje gledamo se promijene.“
Ta mudrost se odnosi ne samo na stvari izvan nas, nego i na unutarnji svijet također. Postojanje stvari u vanjskoj stvarnosti je projekcija prvobitnog stvaranja iz naše unutrašnjosti. Promjenom unutarnjeg svijeta vrijednosti, uvjerenja i stavova – kreiramo novu stvarnost iznutra i izvana.
Netko će, na primjer, promijeniti način gledanja na svoj život zbog snažnog izvanjskog utjecaja kao što je gubitak voljene osobe, ili zbog spoznaje o tome da boluje od neizlječive bolesti koja ostavlja još samo 2 mjeseca života, ili promjene mjesta stanovanja u drugoj, značajno različitoj, kulturi. Netko drugi će doživjeti životni uvid van iskustva prosječnog čovjeka i neće moći ‘ostati isti’. Isto tako, pojedinac ili grupa ljudi može proći kroz intenzivno i duboko emocionalno ili duhovno iskustvo koje će ih promijeniti tako da se i njihov pogled na svijet transformira u korijenu. Vanjska događanja ne moraju biti jedini okidač promjene. Vi ste čimbenik koji može potaknuti promjene koje želite, ne čekajući da Vam se one „dogode“ utjecajem izvana.
Možemo se pitati kad to komunikacija ima moć promjene…
Prava transformacija nije mentalna ili intelektualna stvar. Ona se događa samo kad doživimo iskustvo koje nam daje „viši ukus“. Odnosi međusobnog uvažavanja bi se mogli nazvati odnosima „višeg ukusa“ u usporedbi s onima ispunjenim prigovorima, kritikama, vrijeđanjima i tome slično. Dakle, da bi se dogodila promjena, neophodno je teoriju primijeniti u praksi. Drugim riječima, odabrati dosljedno živjeti sustav vrijednosti koji je u nama. Pogledajmo živote ljudi koji su utjecali na druge ljude i vidjet ćemo da su oni prakticirali ono što su „propovijedali“.
Zato svima koji žele uspjeti u osobnom rastu i razvoju predlažemo tri koraka:
- Sakupite informacije – Istražite pomno područje na kojem želite ići na višu razinu.
- Odvažite se na introspekciju – Sagledajte s raznih strana kako se te informacije odnose na vaš život.
- Primjenjujte dosljedno u praksi principe koje ste shvatili – Primjenom utvrđujete spoznaju, a bez spoznaje nema promjene.
Da bi neko znanje imalo transformacijski učinak, a to se, dakako, odnosi i na komunikacijsko znanje – to znanje treba biti na nivou spoznaje. Za stvarnu promjenu nisu dovoljne samo informacije. Treba ih i živjeti! To je posebno važno znati u modernom dobu „poplave“ informacija, u kojem čovjek može pomisliti da mu je dovoljan Internet i da mu ne treba nikakav učitelj. Nemojte se začuditi ako vaše dijete dođe na istu ideju, pa krene razmišljati kako ne treba ići u školu jer koristi Google!
Ovakva komunikacija sa sobom i drugima je možda vremenski zahtjevnija u početku učenja jer tijekom procesa provjeravamo pretpostavke o svakom aspektu našeg života, ali je nagrada za uspjeh nemjerljiva – tranformacijska komunikacija ispunjava najdublje ljudske težnje.
Evo jednog primjera:
Upravo ste na proslavi Ivanovog 35-tog rođendana. Prisutna je i Ivanova majka, koja želi poručiti nešto svome sinu. Pritom kaže: „Dobar je moj Ivan, samo bi trebao više misliti na novac. Previše troši na nepotrebne stvari, a sad ima i obitelj o kojoj treba skrbiti. Nikada nije znao s novcem. To mu je valjda od oca. Da mene nije bilo, i njegov otac bi sve potrošio na društvo i sport!“
Komunikacijska reakcija na koju smo navikli bila bi da sin, iako svjestan dobre namjere majke, koluta očima i moli Boga da ona čim prije završi govor, pitajući se zašto mu se ovo neprestano događa. U slučaju transformacijske komunikacije Ivan bi ‘čitao između redova’ i fokusirao bi se na ono što majka osjeća i što joj treba. Mogao bi naslutiti da je zabrinuta za sigurnost njega i njegove obitelji te da su riječi koje izgovara izraz ljubavi koja nije u stanju sročiti govor bez kritike. Tako osnažen dubljim razumijevanjem, mogao bi odabrati riječi ljubavi i izgovoriti nešto poput: „Hvala ti, majko. Zahvalan sam jer sam se do sada mogao osloniti na tebe. Sretan sam što iz tvojih riječi čujem da je to još uvijek tako. Volim te.“
Svi u sebi imamo sposobnost nositi se konstruktivno s izazovima života. Učinimo to sa smiješkom!
Možemo vidjeti da je promjena nešto što se neprestano događa u ovom svijetu. Odvažimo se i mi na promjenu! Kako kaže Henry David Thoreau: „Nije mi poznata činjenica koja pruža više ohrabrenja od neosporne sposobnosti čovjeka da oplemeni svoj život svjesnim trudom.“
Još jedna sugestija: Tražite savjet i vodstvo kod onih koji imaju više iskustva. Uzor je nenedoknadiv izvor pomoći.
