Često me klijenti pitaju kako prepoznati baš onog pravog za njih. Kako će znati da je on Taj. Gotovo svih muči to pitanje.
Nasmijem se i samo kažem: Osjetit ćete. Tada nastane nepovjerenje, sumnja, dileme.
Možda misle da ja ne znam što govorim. Možda misle da nisu sposobni osjetiti takvo što. Možda im sve djeluje kao nerealna stvarnost.
Sigurno se pitaju i kako razlikovati osjećaje prema svim svojim bivšim ljubavima od osjećaja koji treba doći tek za onog Pravog.
Mnoštvo se tu pitanja isprepliće, a sumnja počinje pobijati vrlo jasnu viziju Istine.
Ne postoje Pravi i Krivi ljudi u našim životima. Ne postoje Prave i Krive Ljubavi, jer Ljubav se ne stavlja na Wasser vagu, njom se ne zidaju zidine, ne polaže test, ne zaokružuju točni i netočni odgovori.
Sve je u našim životima sa nekom Svrhom. Lekcijom.
I što god mislili o sebi, uvijek nosite Osjećaj za “Ono nešto”. I ako vam kažem da za svaki odnos od početka možete znati kuda vodi i dokle ćete stići, to nije laž. Potrebno je samo da se Slušate.
Sebe. Ne okolinu.
Tako sam i ja na početku svakog odnosa znala koliko daleko i duboko može ići. I za svaki sam znala da neće završiti brakom, a za neke i da neće daleko ni stići.
Kad sam objašnjavala to jednoj starijoj ženi, ona me pitala jedno sasvim logičko pitanje, koje bi postavila i velika većina drugih ljudi: Zašto si onda uopće ulazila u odnose za koje si unaprijed znala da nemaju cilj?
Odgovor je vrlo jednostavan: Jer Ljubav nema Cilj.
A voljeti nekoga, ima li što divnije od toga?
Propustiti priliku da volim i budem voljena samo zato što znam da nešto neće trajati ili biti “konačno” ? Bilo bi to sebično.
Ljubav nema Cilj. Ona se dogodi bez razloga, objašnjavanja, bez logike, bez razmišljanja.
Ulaziti u odnose s ljudima samo zato što ti odnosi mogu dovesti do nekog cilja, nije ljubav. To je kalkulacija. Niža sfera trljanja osjećaja o pločnik. Barikada Duše. Nokaut srca. To je Čovjek. Ali, to nije Ljubav.
Ljubav nema Cilj. Čovjek ga ima. Brak nije Cilj Ljubavi, on je Čovjekov cilj. Veza nije cilj Ljubavi, ona je Čovjekov Cilj.
I da se ne shvatimo pogrešno, nema ništa loše u Čovjekovim Ciljevima. Ali, to nisu Ciljevi Ljubavi.
Ljubav nema Cilja.
Zato baš ne postoje Pogrešni i Pravi. Ne postoje oni koje bih preskočila znajući da od njih nema dugoročnosti. Postoji samo Ljubav.
I ako ju Osjetim, onda se i Prepustim.
Tek kad ju pronađem, onda imam pravo, ako želim, da zajedno s partnerom postavimo Cilj. Bio to veza, brak, zajednički život ili dijete. Nebitno.
Unaprijed odlučujući za nekoga tko još nije ni došao, na to nemam pravo. Kao ni Vi.
Imate pravo voljeti i biti voljeni. Ali ciljeve unaprijed izbacite.
Kada osjetite da ćete s nekim trajati i da je to Netko s kim možete provesti Život, shvatit će te da ste sve vaše Ljubavi osjećali od samog početka.
Da ste baš za svaku znali koliko će trajati i kuda će vas odvesti. Znali bi ste to i sada kada bi isključili Ciljeve koje zadajete unaprijed. Oni vam kvare osjećaj za ono bitno.
Dim vatre nećete osjetiti na vrijeme ako zatvorite sva vrata i prozore, zar ne? Osjetit ćete ga tek kasnije. Kada izgorite i dogorite.
Tako je i sa Osjećajem za Ljubav. Kad otvorite svoje srce i maknete barijere ciljeva, znati ćete točno tko je i sa kojom svrhom u vašem životu. Znat ćete koliko će trajati vaše Ljubavi i kuda će vas dovesti.
Tada ćete znati prepoznati onog “Pravog” s kim ćete provesti život.
Tada ćete se prestati zamarati time hoće li odnos dovesti do braka i koliko će trajati, jer unatoč činjenici da sve osjećate unaprijed, shvatit ćete da je sve što morate otvoriti Srce Ljubavi. Jer svaka je bitna. I svaka se događa s razlogom.
A Voljeti? To je najdivniji Osjećaj, zašto ga propuštati?
Nemojte stajati zaslijepljeni pred samim Sobom. Mrak Duše, često je posljednja grobnica Ljubavi.
Budite njezino Utočište.
Sanja Paraminski – Astro Aisha
