Jedino dijete prima u igri drugo dijete takvo kakvo jest, odrasli gledaju jedan drugog onako kako bi željeli da drugi budu
“Djeca ne učvršćuju brak. Tamo gdje je dobar, brak može postati još bolji s djecom. Tamo gdje nije dobar, postaje još gori. Stabilni brakovi su stabilni bez obzira na to koliko djece ima. Znači, dijete je upravo onakvo kakav je brak.”
“Ono što će odlučiti da se dijete pogrešno razvija je nedostatak topline, sigurnosti i autoriteta kod samih roditelja. Jer ako je dijete zaista na početku bespomoćno, od koga ono može dobiti onaj prvi neophodan impuls ka sigurnosti i zbrinutosti nego od roditelja. Ono nema nikakav drugi kriterij za vlastitu vrijednost nego priznanje koje dobija od svoje najbliže okoline.”
“Jedino dijete prima u igri drugo dijete takvo kakvo jest. Dijete za drugo dijete jest. Odrasli gledaju jedan drugog onako kako bi željeli da drugi budu, ili kako bi željeli da sami budu, a pošto se uvjere (ako se uvjere) da ljudi nisu takvi, oni ih kritiziraju, jednom riječju, odbijaju ih prihvatiti za ravnopravne u igri odraslih, primiti ih onakve kakvi stvarno jesu.”
“Malom djetetu je više nego ikom i ikada kasnije potrebna pažnja, društvo, zaštita, moralno ohrabrivanje i ljubav. Pretpostavka je da se ljubav zapravo rađa u onom ranom životnom dobu kada dijete osjeti da je njegova potreba za sigurnošću relativno zadovoljena, i to da ju je prije svega zadovoljila majka koja u to unosi svoja neposredna i nesebična osjećanja”.
Akademik prof. dr Vladeta Jerotić / www.6yka.com
