Toliko ljudi živi lažne brakove i svima su njihovi partneri dosadni i teški. A ljubavnici? E, oni su im savršeni, s njima se sve može. Osim jednoga: biti zajedno.
Većina odnosa propada jer ih niste imali vremena sačekati. Jer ljubav nije samo kad je lijepo. Jer se ljudi ne trude. Zanemaruju. Traže izgovore. Jer obaveze smatramo obavezama, a ne dijelom života. Jer svakodnevnicu smatramo dosadnom, umjesto da i u njoj pronađemo smisao.
Mislimo da je ljubav samo kad je uzbudljivo. Da je intima samo kad je sve savršeno. Da žene moraju uvijek izgledati kao porno glumice i da muškarci uvijek moraju moći. Da je ljubav kad račune plaćaju drugi, a problemi se rješavaju sami. Mislimo da je ljubav život bez stresa i svađi. Bez problema. Bez i jedne potrebe osim voljenja, a nije.
Kad bi ljudi cijenili mogućnost upoznavanja jednog bića, kad bi zaista shvatili vrijednom tu priliku da dublje upoznajemo jedni druge, ne bi trčali površno upoznavati još nešto. Najmanje sebe. Ne bi zanemarili nečije dubine. Ulaženja u nečiji svijet. Strahove. Dileme. Nečiju kožu. Kosti. Bol. Nečije misli. Drhtanja. Nečiji sklop.
Bilo bi nam vrijedno dijeliti sebe s nekim s kim to možemo. Ali nije. Prečesto ljudi odlaze nakon prve svađe, prepreke, problema. Toliko ljudi živi lažne brakove. Veze. Trokute. I svima su njihovi partneri dosadni i teški.
A ljubavnici?
E, oni su im savršeni. S njima se sve može.
Osim jednoga: biti zajedno.
A nitko se ne pita zašto. Realno, normalno da može biti savršen netko s kim ne plaćate račune, ne dijelite probleme, ne dijelite živote i prostor.
On. Ona. Uvijek su bolji od vaših partnera zato što ih nikad ni nema. Nema ih u vašim buđenjima. U vašem stresu.
Nema ih u vašim nesavršenostima. Ispijanjima kave. Praznim računima. Opomenama. Nema ih u vašim selidbama. Vašoj djeci. Vašim najgorim izdanjima.
Jer da ih ima, znate što bi bilo? Isto što i s vašim partnerima. Mislili bi da to više nije ljubav. Zamijenili bi ih s nekim novim. Boljim. Naizgled savršenijim.
Zato 90% ljudi vara u odnosima. I zato se gotovo nitko iz tih preljubničkih odnosa nikad nije razveo. Niti neće. Ljudi radije žive svoje lažne živote nego svoju stvarnost i strahove.
A da ste ikad toliko pažnje i vremena posvetili svojim odnosima? Partnerima. Komunikaciji. Da ste se trudili zaroniti u biće nasuprot sebe. Prihvatiti. Okusiti. Upoznati kaose. Možda vam drugo nikad ne bi ni trebalo. Možda bi bilo važnije od svega, zadržati se.
Nekad. Negdje. U nekome. Potpuno.
Jer ljubav nije samo kad je lijepo.
Nego i kad je najgore.
