Ugađanje drugima je povezano s osobinom ličnosti, a u psihoterapijskoj praksi ima dosta slučajeva da takvo ponašanje može biti simptom ne samo anksioznog i depresivnog poremećaja nego i ovisnog i graničnog poremećaja ličnosti. Koji su najčešći uzroci?
Možda poznajete ili ste sami ugodna, ljubazna osoba i uvijek na usluzi drugima? Takvi su ljudi vrlo poželjni u društvu, a kako i ne bi kada su vrlo korisni drugima. Možda se pitate – ”Da svjestan/na sam toga i pitam se zašto ja to radim? Zanemarujem sebe i neke svoje potrebe samo da bi drugima ugodila”?
Koji je doista uzrok te vaše potrebe da ugađate drugima na svoju štetu? Što je to što vas motivira i pokreće da se tako ponašate?
Postoji jedno nesvjesno i iracionalno vjerovanje koji potiče to vaše ”moranje”. Uvijek je u pozadini strah od nečega ili nekoga kao snažan motivator – recimo npr. strah od odbacivanja pa bi nečije iracionalno vjerovanje u ovom kontekstu bilo da nas neka osoba neće odbaciti sve dok budem činio nešto što traži (ili ne traži) od mene.
Tužna je činjenica da takvi ljudi koji u većini stvari ili u svemu ugađaju drugima, u pravilu ne ispunjavaju neke svoje potrebe i želje, jer ih zanemaruju i zamjenjuju tuđim. Kako je moguće da neke moje osobne potrebe i želje budu ispod želja drugih? Vaše želje jednostavno nisu važne, a uzrok je iracionalno vjerovanje na kojemu počivaju i sva vaša druga vjerovanja koja imaju uzrok u “moranju“.
Zapamtite ovo – ako mislite da vaše potrebe i želje nisu važne, onda ni sebe ne smatrate važnim, što je loše za vas, jer ako vi kao osoba niste važni sebi, a onda i drugima, onda se na to prirodno ”lijepi” na vas taj podsvjesni strah od odbacivanja.
U svakom slučaju ovo je logika osobe koja sebe stavlja u drugi plan – “Ako sam ja sebi nevažan/na onda će me netko i odbaciti. Kako ne bi došlo do toga bolje da ja ugađam drugima u svemu jer na koncu tko sam ja? Ja sam suštinski nevažna osoba i potrudit ću se da budem maksimalno na usluzi drugima kako me drugi ne bi odbacili”.
Simptomi (ponašanje) i uzroci takvog ponašanja
Ne znate reći ”ne”!
Jeste li se zapitali zašto stalno ugađate drugima? Ono – stavljate potrebe drugih ljudi ispred svojih. Osjećate krivnju ako nekoga odbijete ili kažete “ne”?
Želite se svidjeti drugima i zadobiti njihovo povjerenje? Iako je jako lijepo usrećiti druge ljude, ipak pripazite da ne odete predaleko jer vas to može jako emocionalno iscrpiti.
To mogu biti odnosi na relaciji djece koja ugađaju roditelju i obrnuto, roditelji koji zbog slabijeg zdravlja ili nekih drugih hendikepa previše ugađaju djetetu, ili prema suprugu, prijatelju, kolegi na poslu, šefu, itd.
Nedostatak samopoštovanja
Ugađanje drugima je povezano s osobinom ličnosti, a u psihoterapijskoj praksi ima dosta slučajeva da takvo ponašanje može biti simptom ne samo anksioznog i depresivnog poremećaja nego i ovisnog i graničnog poremećaja ličnosti. Koji su najčešći uzroci?
Zapravo, sve proizlazi iz nekih vaših teških ili traumatičnih prošlih iskustava koji se danas manifestira kroz vašu nesigurnost, perfekcionizam, stres, nedostatak autentičnosti. A sve zajedno se svodi pod zajednički nazivnik kao nedostatak samopoštovanja, odnosno kakvu sliku imate o sebi.
Sve kreće iz djetinjstva
Upitate li se ponekad: ”Zašto sam ovakav i zašto se ponašam na ovaj način, činim nešto ili ne činim. Volio bih da sam drukčiji”? Ako vratite film unazad, zapravo nas sve u životu vraća na djetinjstvo, naš odnos s roditeljima i poglavito s majkom i kako su na odgajali roditelji.
Kad smo bili mali učili su nas da se ne protivimo, da budemo dobri, da je bolje da šutimo i ne iznosimo svoje mišljenje, da se ugledamo na nekog drugog, itd.
Iz neznanja se događa da roditelji često zanemaruju osjećaje i potrebe svoga djeteta, jer je uvijek treba biti onako kako mama ili tata kažu – jer oni znaju što je najbolje za mene. To što ja mislim i nije tako važno.
Prisutna je često i emocionalna nedostupnost roditelja pa ste možda morali svaki puta zaslužiti nekim djelom pažnju i odobrenja za nešto od strane vaše majke ili oca.
Emocionalno zanemareni
Iako je vrlo često emocionalno zanemarivanje u djetinjstvu bilo vrlo suptilno ili čak nevidljivo, ipak uvijek i neizbrisivo ostavlja emocionalni zapis. Mnoge takve osobe nisu uopće ni svjesne da to može suptilno utjecati na njih u svakodnevnom životu kao danas odrasle osobe pa na primjer situacije koje se drugim ljudima čine benignim, to nije slučaj s emocionalno zapostavljenim osobama.
Emocionalno zanemarivanje u djetinjstvu podrazumijeva sve one izgubljene trenutke vašeg odrastanja kad ste bili mali i kada vaši roditelji iz nekih razloga (namjerno ili nenamjerno) nisu uspjeli adekvatno odgovoriti na vaše emocionalne potrebe kad ste bili mali.
Dijete koje odrasta u takvom okruženju u kojem se njegove emocije ne prepoznaju, ne priznaju niti shvaćaju ozbiljno, uče od malih nogu da su njihovi osjećaji nepoželjni jer nitko ne odgovara na njih. Na kraju ih potiskivanju, skrivaju, itd. kako ne bi više gnjavili svoje roditelje koji ionako ne reagiraju.
Zanemarivanje djeteta se može ogledati na više aspekata: tjelesnom: djetetu se ne pruža potrebna njega, zaštita, i prikladni uvjeti života, kao i psihičkom, kognitivnom, emocionalnom, socijalnom, itd.
Od ograničavajućih uvjerenja do frustracija
Također su nas kao djecu učili da uvijek budemo dobri i pristojni bez obzira na to kako se mi osjećali čak i onda ako nas netko povrijedi ili kritizira.
Sve takve pogrešne i nezdrave obrasce razmišljanja i ponašanja, postali su dio naših vjerovanja o sebi kao danas odraslih osoba koje se danas osjećaju vjerojatno ogorčeni na život, frustrirani i nesretni koji da bi bili prihvaćeni i dobili malo pažnje (ne i ljubavi) ugađaju drugima zanemarujući sebe i svoje potrebe.
Takvi često završavaju s dijagnozama psihičkih i psihosomatskih poremećaja.
Preuzmite odgovornost za svoj život jer nitko drugi to ne može
Ako ste i sami shvatili da se vaša dostupnost počela negativno odražavati na vaše zdravlje i život, poduzmite nešto i potražite pomoć stručnjaka za mentalno zdravlje prema potrebi.
Što učiniti? Ugađanje drugima neće nestati samo od sebe ako počnete činiti suprotno – tako da drugima nikada više ne ugađate. Ne, jer zato što je taj vaš unutarnji glas koji vas prisiljava na to, vaš glas – i na to vas ne prisiljavaju drugi već vi sami sebe, kako se vaš najveći strah ne bi obistinio.
Stoga je potreban jedan pogled iznutra, zaći u sebe odnosno u onaj najintimniji prostor svog bića i popričati sa sobom i osloboditi se strahova.
Slobodni od strahova ulaznica je da sami sebi podarite slobodu da sami odlučujete – kome, kako, kada i koliko vremena ćete odvojiti da nešto učinite za druge.
piše: MSc. Mirella RASIC PAOLINI, specijalist struke za psihofizičko, mentalno i duhovno zdravlje/focusin-holisticlifestyle
