U dvorištu su bile koke, svinje, na pašnjacima krave, koze ili ovce. Ali Jerka je postala vegetarijanka. I nakon početnog čuda i nevjerice koje se dogodilo u selu, priče su prestale. Baka Jerka je nastavila sa svojim zdravim životom i osjeća se dobro.
Ništa čudno ako je netko vegetarijanac, ali priznat ćemo, na selu gdje životinje žive baš posvuda to i nije čest slučaj. Jerka Marasović vegetarijanka je više od 30 godina. Živi i jede samo juhu, zelje, krumpir i ponekad mliječne proizvode. Kako je to 80- ih bilo “prešaltati” se na vegetarijanstvo, a posebno u seoskim uvjetima gdje to nikada nisu čuli, vidjeli, doživjeli.
– Imala sam zdravstvenih problema, s bubregom. Otišla sam u Mostar i meni je travar rekao da moram prestati jesti meso ili ću umrijeti. Ja nisam više znala što ću, ali zacrtala sam da neću umrijeti. Preostalo je samo da izbacim meso – prisjeća se baka Jerka.
Ali što je reklo selo, tamo se “između kuća” priča o svemu i svačemu, susjedi su zasigurno omiljena tema.
– Gledali su me u čudu. Kasnije su govorili da neći izdržati. Ali pokazala sam što može upornost. Dolazile su svadbe, krstitke, fešte, a ja ostala samo na juhi, zelju, krumpiru- ispričala nam je dok kuha zelje i sjecka luk.
U dvorištu su bile koke, svinje, na pašnjacima krave, koze ili ovce. Ali Jerka je postala vegetarijanka. I nakon početnog čuda i nevjerice u selu se više nije pričalo ništa. Jerka je nastavila sa svojim zdravim životom i osjeća se dobro.
– Pripremam trave i čajeve, pijem to i cijelo vrijeme mislim na svoje zdravlje. Da nisam postala vegetarijanka, danas ne bih bila živa- zaključila je Jerka Marasović razgovor na temu prehrane.
Izvor: sibenskiportal.hr
