Svi autentično originalni ljudi su ostavili jak pečat u ljudskoj povijesti, kreirali umjetnost, muziku, arhitekturu, znanost ili revolucije. Autentičnost je pokret čovječanstva, tjera nas dalje. Stoga svatko od nas ima obavezu prema sebi i prema društvu biti originalan. Ne možemo dati doprinos nikome ako nismo jedinstveni.
Gdje su originalni ljudi danas? Primjećujem da je trend stjecanja “originalnosti” na temelju onoga što smo vidjeli primjerice na instagramu i onda zaključimo da želimo takav život, najčešće na temelju taštine ili potrebe za popularnosti.
Originalan čovjek kreira. Kreativan je. Kreirati se može jedino iz sebe. Kako da kreira netko tko nema sebe? Može se tada jedino kopirati i replicirati nečiju originalnost. U stanju nemanja sebe, gledamo druge i želimo kopirati, kao što djeca kopiraju svoje junake.
Pretenzije gotovo uvijek preintenzivno kopiraju original i tako razotkriju same sebe. Izdalo nas je ono lažno iznutra. Radimo što drugi rade i gubimo fina osjetila našeg pravog ja. Stavljamo maske prema drugima i tako stavljamo maske prema sebi.
“Mnogi padnu na testu originalnog mislioca, jer im je pamćenje predobro.” ~Nitzche
Još ako u to ubrojimo programe i sjećanja koji prekrivaju ljudsko pravo ja, standardi rastu i stvar postaje gotovo nemoguća.
Stoga, autentičnost. Svi autentično originalni ljudi su ostavili jak pečat u ljudskoj povijesti, kreirali umjetnost, muziku, arhitekturu, znanost ili revolucije. Autentičnost je pokret čovječanstva, tjera nas dalje. Stoga svatko od nas ima obavezu prema sebi i prema društvu biti originalan. Ne možemo dati doprinos nikome ako nismo jedinstveni.
Nije pritom bitno da li radimo nešto potpuno novo ili su u povijesti viđeni takvi slučajevi, bitno je da to autentično za nas. I autentičnost je fluidna, mijenja se kako se mijenjaju naše spoznaje i iskustva, s promjenama koje prirodno dolaze.
Descartes je rekao da ne postoji originalna misao. Isto je izrazio Sokrat prije 2000 godina. Ako izuzmemo njihovu ideju o “izvornom svijetu” koji je uzročan, iz kojeg sve fizičko dolazi, radi se o tome da postoje samo varijacije na temu.
S tog aspekta, kreativnost je “ukradena”, stvaramo nešto što smo sreli prije i što nas inspirira i što je utjecalo na nas. To je u redu jer gradimo na temelju ideja drugih, evoluiramo stvar, ne kopiramo.
Međutim kada se integrira duša, naša esencija, dolazi vibracija zaista jedinstvena za nas same. Dobivamo nazad naš izvorni glas, izvornu ekspresiju. Inspiracija svake duše je različita i to dovodi do potpune originalnosti kod čovjeka. Zajednički su nam je tada glad za životom, izražavanjem i postojanjem i to je jedinstveno svim ljudskim dušama.
A sve se to tada sastoji od energije Izvora, sve je prožeto ljubavlju.
Što god stvarali u tom stanju bit će prožeto energijom naše duše. To znači organski otvoreno srce.
Duša se integrira kroz uzemljenje a sreće u srcu.
Tu srećemo i našu kreativnost i izvorni glas.
Taj glas druga srca čuju.
