Prema staroj indijanskoj legendi, jednom davno, u drevnoj indijanskoj zajednici, živjeli su ljudi koji su s dubokim poštovanjem gledali na prirodu i svijet oko sebe. Vjerovali su da postoji veliki Bog koji je stvorio sve što postoji na Zemlji i da je On darovao život svim bićima.
Jednog dana, ljudi su se okupili kako bi razgovarali o svojem razumijevanju Boga. Svatko je imao svoju sliku i tumačenje Boga. Jedan čovjek je rekao: “Bog je poput velikog stvaratelja koji oblikuje svijet oko nas i daje nam sve što nam je potrebno.”
Drugi je čovjek promišljeno odgovorio: “Možda je Bog poput velike majke koja nas hrani, brine o nama i štiti nas od zla.”
Treći je čovjek, starac, mirno promatrao razgovor i odlučio podijeliti svoju mudrost. Rekao je: “Moj prijatelji, Bog je sve to i još mnogo više. On je Darovatelj Života, koji je sveprisutan i ispunjen ljubavlju. Njegova ljubav nas obavija poput nevidljivog plašta i njegova svjetlost osvjetljava naš put.”
Ljudi su pažljivo slušali i upitali: “Kako možemo biti bliže Bogu i iskusiti Njegovu ljubav?”
Starac se nasmiješio i rekao: “Da biste doživjeli Njegovu ljubav, trebate se povezati s prirodom i drugim bićima. Promatrajte ptice kako slobodno lete nebom, slušajte zvukove šuma i osjetite dodir vjetra na svojoj koži. Sve to su darovi koje nam Bog daruje da bismo osjetili Njegovu prisutnost.”
Tako su ljudi odlučili provesti vrijeme u prirodi, promatrajući i cijeneći sve što ih okružuje. Svaki cvijet, svako drvo i svaka životinja postali su znakovi Božje prisutnosti.
Ljubaznost, briga i međusobno poštovanje postali su temelj njihovih odnosa, jer su znali da je svako biće dio Božjeg stvaranja.
Kroz ovo iskustvo, ljudi su postepeno osjetili snagu i ljubav koju je Bog prenio na njih. Njihova srca su bila ispunjena zahvalnošću i dubokim poštovanjem prema svemu što postoji. Shvatili su da je Bog prisutan u svakom trenutku i da je Njegova ljubav neiscrpna.
ATMA
