Gdje pronaći izgubljeno samopouzdanje?

Da, često se osvrćem na temu o samopouzdanju, kao i o sreći ili unutarnjem miru. Ali te teme su doista važne. Barem su važne ljudima koji ih nemaju ili su ih nekako izgubili.

Samopouzdanje nema veze s klasičnom ljepotom koju dobivamo svojim izgledom. Ima mnogih ljudi koji izgledaju besprijekorno, no ne osjećaju se najbolje. Svi za njima možda uzdišu ili žele biti poput njih i ne padne im na pamet da možda ta osoba prekrasne vanjštine zapravo pati od manjka samopouzdanja.

S druge strane postoje ljudi kojima vanjština i nije toliko bitna i nemaju potrebu zadovoljavati neke standarde društvenih normi o izgledu. Možda se za njima ne bi ni okrenuli na cesti, ali kada otvoreno počnemo razgovarati sa njima uvidimo da su puni unutarnjeg mira. Uvidimo da zrače ljepotom i snagom, koju možda i sami priželjkujemo.
Naravno da lijep izvanjski izgled svakako može donijeti samopouzdanju, kao i lijepa odjeća, super parfem i ulickani nokti. No oni nisu temelj samog samopouzdanja, jer samopouzdanje koje gradimo na izgledu je prolazno i trenutno nas može ushititi.

Samopouzdanje naše esencije, našeg uma i duha je ljudski program koji može pomoći samorazvoju pojedinca. Samopouzdanje bi trebali početi stjecati u roditeljskoj kući i onda ga nadograđivati kroz ostale segmente života i odrastanja. No ukoliko se dogodi da naši roditelji možda nemaju dovoljno samopouzdanja, može se dogoditi da ga nekako ne upoznamo do nekih određenih godina života.

Samopouzdanje jest svijest o svojim kvalitetama i mogućnostima. Svijest o vlastitim sposobnostima koje možemo koristiti. Samopouzdanje je onaj ponos koji osjećaš, jer si ti baš ti. I nitko drugi. Sigurno je da ima dana kada i samopouzdani ljudi osjete poljuljanost, zbog mnogih razloga i na neki trenutak zaborave sebe. Ali u suštini i na kraju dana znaju što mogu ponuditi sebi, drugima ili svijetu. Neki su dakle, na žalost, u roditeljskom domu možda bili lišeni izgraditi samopouzdanje koje je ključno za uspjeh mnogih životnih polja. No istina je da se samopouzdanje može probuditi i potaknuti. Istina je da možeš naći ključ da se osjećaš posebno i da zračiš time.

Opet ću naglasiti, rad na sebi je veliki faktor u buđenju samopouzdanja. Posebice ako ne znamo odakle krenuti ili kako se osjećaju samopouzdani ljudi. Svi imamo neke talente, bilo male ili velike, zaista smo nosioci kreativnosti i talenata. Treba se dakle okrenuti sebi. I uvidjeti što to mi zaista možemo i jako volimo kod sebe. Svatko nešto kod sebe voli. Bilo to povezano izgledom ili nečim što nosimo u sebi, svatko zaista ima ono nešto što zaista voli i može još više naglasiti na sebi. Netko je super govornik, motivator. Netko ima dara za nasmijati ljude do suza. Netko zna savršeni recept za sachericu. Svatko od nas nosi u sebi nešto na čemu može početi graditi samopouzdanje, jer na kraju dana samopouzdanje je skup svih naših mogućnosti koje volimo i koje možemo izraziti. I trebamo ih se usuditi izraziti!

Možda možeš pričati i izmišljati prekrasne priče za laku noć i nekome pomoći da zaspi. Možda možeš nekog odvesti na kavu i saslušati ga, jer ti se ljudi vole povjeravati i vjeruju ti.

Puno se toga skriva u svakome i kad bacimo masku koju smo prihvatili nositi zbog društva u sebi možemo otkriti jedno prekrasno biće, s puno talenata, znanja i kreative, koje je zapravo samopouzdano. Sjeti se glumaca i kako se oni uživljavaju u svaki lik i za njega rade karakter i osobine. Mnogi tvrde da su uspjeli prodrmati svoje samopouzdanje s tim da su se uživjeli u ulogu svog života. U kojem su sebe kreirali kao osobu koja pršti samopouzdanjem zbog svojih talenata, znanja i ljepote koju imaju i dijele.

Ogoliti se pred sobom je najteži izazov. Izazov koji je vrijedan divljenja. Izazov koji i poziva na promjenu, jer nismo zadovoljni svojim dosadašnjim odlukama.

Samopouzdanje se može naučiti. Postavi si nekoliko jednostavnih pitanja.

• Zašto se volim? Što je to na meni da ne bih nikada želio da se promjeni?
• Što me pokreće u životu? Koja je to misao vodilja, zbog koje se osjećam super?
• Koji si to trenuci u životu koje uopće ne želim mijenjati, jer su bili za mene savršeni?
• Što zapravo volim raditi kad sam potpuno sam?
• Koja su to očekivanja koja ja imam prema sebi, a koja ispunjavam radi društvenih normi?

Dok smo sami možemo biti potpuno iskreni i postavljati si neka pitanja, na koja se možda bojimo pred nekim dati odgovor. Kada zaista ustanovimo da je bilo trenutaka u našim životima, koje ne bi mijenjali. Kada shvatimo da ima stvari zbog kojih se zaista cijenimo i volimo. Možemo se svaki dan prisjetiti više stvari koje nas grade. Možemo izgraditi samopouzdanje na svojim kvalitetama, koje smo zbog društvenog okruženja ili normi zaboravili. Ili stavili u drugi plan. Nekima pomaže pohvaljivanje, kada se počne raditi na samopouzdanju, čak i za najmanje sitnice. Prekrasno aranžiran stol za obiteljsku večeru. Soba složena kao u hotelu. Volontiranje u Caritasu. Sve su to sitnice koje zaslužuju našu pažnju i posebne su. Stoga svi imamo samopouzdanje i možemo ga pobuditi i odlučiti ga nositi sa sobom u bilo kojem trenutku. 💋💋

Nera Crnčić