Mnogima su od nas izazovi potrebni zato što mnogi od nas spavaju – spavamo zato što su nas uspavali svi naši filozofi, svi naši sveci, svi naši bogovi i svećenici i političari. Uspavali su nas, a mi i ne znamo da spavamo: mislimo da je ovakvo stanje normalno. Čovjek koji želi samom sebi biti svjetlost mora se svega toga osloboditi.
Zašto um tako spremno prihvaća otrcane odgovore u vezi s problemima koji nas duboko pogađaju?
Zašto itko prihvata otrcano objašnjenje ondje gdje je riječ o velikom problemu? Zašto itko živi od riječi? To je pravi problem. Zašto su riječi postale tako silno važne?
Čovjek trpi, proživljava silne patnje, a netko dođe i da mu objašnjenje pa on u tom objašnjenju traži utjehu. Postoji ovo, postoji ono, postoji nešto drugo. Čovjek prihvata riječ, objašnjenje, zato što mu to donosi utjehu; vjerovanje donosi utjehu onda kada je čovjek na mukama, u stanju tjeskobe.
Objašnjenja što ih daju filozofi, psiholozi, svećenici,… – od toga čovjek živi, što znači da živi životom iz druge ruke. Drugorazredna je osoba i zadovoljan je time.
Mnogo čitamo o mišljenju drugih ljudi, o događajima gledamo na televiziji. Uvijek nam drugi ljudi, netko drugi tko je daleko odavde, govori što moramo činiti. Um nam je time osakaćen i uvijek živimo životom iz druge ruke.
Takvi se ljudi nikada nisu zapitali: »Mogu li ja biti svjetlost samom sebi – ne nečija tuđa svjetlost?« Može li čovjek biti svjetlost samom sebi? A to znači bez imalo sjene, jer biti svjetlost samome sebi znači da se ta svjetlost nikada ne gasi, zbog okolnosti, zbog tuge, slučajno.
Može li čovjek to biti samom sebi? Može, ali samo onda je njegov um potpuno budan.
Mnogima su od nas izazovi potrebni zato što mnogi od nas spavaju – spavamo zato što su nas uspavali svi naši filozofi, svi naši sveci, svi naši bogovi i svećenici i političari. Uspavali su nas, a mi i ne znamo da spavamo: mislimo da je ovakvo stanje normalno.
Čovjek koji želi samom sebi biti svjetlost mora se svega toga osloboditi. Čovjek može samom sebi biti svjetlost onda kada njegov lažni ego prestane postojati. Tada se ta svjetlost pretvara u onu vječnu i neizmjernu svjetlost.
Jiddu Krishnamurti/novasvest
