Jednom je jedna mudra žena, putujući kroz planinu naišla na dragi kamen…
Kamen je bio od neprocjenjive vrijednosti.
Stavila ga je u torbu i nastavila dalje.
Sutradan dok je doručkovala, pred njom se pojavio jedan čovjek.
Bio je vrlo gladan te je zatražio od žene da mu da bilo što za jelo.
Žena odmah posegnu za torbom da mu izvadi nešto za jelo.
Čovjek ugleda dragi kamen u njenoj torbi, očara se njime i zatraži od žene da mu ga da!
Žena mu pruži vrijedni kamen bez premišljanja.
Čovjek ode dalje prezadovoljan zbog svoje lude sreće.
Znao je da je kamen toliko vrijedan da mu pruži sigurnost za cijeli život.
Ali, poslije nekoliko dana se vratio nazad da potraži onu ženu.
Kad je nađe, vrati joj kamen nazad i reče:
“Razmišljao sam dugo.
Znam koliko je ovaj kamen vrijedan, ali ti ga vraćam u nadi da ću od tebe dobiti nešto što je puno, puno vrjednije.
Ako možeš, daj mi to što imaš u sebi, što te ponukalo da mi daš taj vrijedan kamen.”
