“Biste li više voljeli biti u pravu ili biti sretni?”
Widget not in any sidebars
Svi mi imamo svoje mišljenje o tome tko je u pravu, a tko nije s obzirom na našu percepciju i svi možemo pronaći način kako da to mišljenje opravdamo.
Želimo kazniti druge za ono što su nam učinili, a sami smo, međutim, ti koji uvijek iznova ponavljamo istu priču u svom umu. Glupo je kažnjavati se u sadašnjosti jer nas je netko povrijedio u prošlosti.
Da bismo se oslobodili prošlosti, moramo željeti oprostiti čak i ako ne znamo kako. Opraštanje znači odustajanje od naših povrijeđenih osjećaja i zaboravljanje cijele stvari. Stanje neopraštanja uistinu uništava nešto unutar nas.
Ma koji duhovni put slijedili, uočit ćete da je opraštanje vrlo značajno u bilo kojem vremenu, a posebno kad se radi o bolesti. Kad smo bolesni, uistinu moramo dobro pogledati da vidimo kome to trebamo oprostiti.
Obično je osoba za koju mislimo da joj nikad ne ćemo oprostiti upravo ta kojoj trebamo najviše oprostiti. Što drugome ne opraštamo, njega nimalo ne povređuje, ali stvara kaos u nama. To nije stvar drugih, nego naša.
Osjećaj ogorčenja i povrijeđenosti povezan je s opraštanjem sebi, a ne nekome drugome. Izgovarajte afirmacije da ste potpuno spremni oprostiti svakome.
“Želim se osloboditi prošlosti. Želim oprostiti svima koji su me do sada povrijedili i opraštam sebi što sam vrijeđala druge!” Ako mislite o nekome tko vas je bilo kada u životu povrijedio na bilo koji način, blagoslovite tu osobu s ljubavlju i nemojte više na to misliti.
Danas ne bih bila ovdje da nisam oprostila ljudima koji su me povrijedili. Ne bi se dogodilo da danas ne kažnjavam sebe za ono što su mi oni učinili u prošlosti. Ne kažem da je bilo lako, već da sada mogu pogledati unatrag i reći: “Oh, to je nešto što se dogodilo.” Ja tamo više ne živim. Oprostiti nije isto što i progledati im uvredu kroz prste.
Ako osjećate da su vam drugi nešto oduzeli, znajte da vam nitko ne može oduzeti nešto što vama pripada. Ako oduzeto pripada vama, vratit će vam se u pravo vrijeme, a ako se ne vrati, tako je trebalo biti. To treba prihvatiti i nastaviti život.
Da biste postali slobodni, potrebno je izaći iz stanja “pravičnog” ogorčenja i ustati s noćne posude samosažaljenja. Volim izraz noćna posuda samosažaljenja, koji su smislili Anonimni alkoholičari, jer tako dobro opisuje stanje. Kad sjedite na noćnoj posudi, bespomoćni ste i uopće nemate snage. Da biste je dobili, morate stajati na obje noge i preuzeti odgovornost.
Odvojite trenutak, opustite se, zatvorite oči i zamislite pred sobom prekrasan bistar potok. Uzmite staro bolno iskustvo, povredu, neopraštanja i bacite cijeli događaj u vodu. Pogledajte: udaljava se i plovi niz potok. Promatrajte ga sve dok ne nestane iz vašeg vidokruga. Činite to što češće možete.
Ovo je vrijeme za suosjećanje i iscjeljivanje. Uđite u sebe i uspostavite kontakt s dijelom sebe koji zna kako iscijeliti. Vi ste nevjerojatno sposobni! Budite voljni dostići nove razine da biste pronašli sposobnosti kojih niste bili ni svjesni, sposobnosti koje ne liječe samo bolest, već vas iscjeljuju na svim mogućim razinama.
Učinite sebe cjelovitim u najdubljem smislu te riječi. Prihvatite svaki dio sebe, svako svoje iskustvo i znajte da je sve to dio mozaika vašeg života u ovom vremenu. Ja volim Emmanuelovu Knjigu. U jednom njezinom odlomku izvrsna je poruka. Pitanje Emmanuelu glasi:
“Kako proći kroz bolna iskušenja a ne ostati ozlojeđen?”
Emmanuel odgovara:
“Shvatite ih kao lekciju, a ne kao kaznu. Vjeruj životu, prijatelju moj. Ma koliko ti se čini da te život daleko odveo, znaj da je taj put bio potreban. Došao si prijeći široko prostranstvo iskustava kako bi spoznao gdje leži istina i gdje su tvoja zastranjenja na tom području. Tada ćeš se moći vratiti kući, svom duševnom ja, svježiji i mudriji. ”
Louise Hay
Izvor: magicus
