Vaša podsvijest, odnosno Sjena, na one neugodne, ali za vašu sreću bitne istine, koje ne možete prihvatiti o sebi, upozorava kroz druge osobe, neprekidno i neumorno. Doslovno.
Carl Jung je definirao pojam Sjene, onog dijela naše osobnosti s kojim se nikako ne možemo suočiti, onog skrivenog kutka gdje leže svi naši demoni koji često, bez našeg znanja, upravljaju našim životom.
Imamo loša iskustva ranog djetinjstva, teško odrastanje, prilagodbu nasilnoj i kompetitivnoj okolini, smanjene sposobnosti i nedostižnost ciljeva za kojima čeznemo, brojna emocionalna razočaranja koja nas mogu obilježiti cijeli život, nisko mišljenje o sebi, nedostatak samopouzdanja i osjećaj da nam ništa ne polazi za rukom, neodoljivu potrebu da nas zamijete, shvate, priznaju, uvažavaju, vole, cijene.
Mi smo dio Holograma, neraskidivo povezani jedni s drugima, sviješću, materijalom od kojeg je nastalo sve oko nas, ali je veći dio nas upravljan pod-sviješću, onim dijelom koji pripada 97% uspavanih dijelova mozga kojima za sada ne shvaćamo svrhu, ali će se ona Evolucijom pomalo otkriti. O povezanosti naše svijesti s fizikalnim procesima su se izjasnili neki od najvećih umova današnjice, a najbolje definira subjektivni doživljaj te činjenice vedski pojam Proširene kozmičke svijesti.
To je trenutak kada jasno vidite da je svijet oko vas, uključujući sva živa bića, sazdan od iste, jedinstvene supstance, svijesti i da ste cijelo vrijeme Jedno s svim drugim bićima, a samo potrebe Evolucije materijalnog svijeta kao izraza te supstance, vas čine slijepima na tu konačnu istinu ili Istinu.
Dakle, nameće se logični zaključak da vaša podsvijest na one neugodne, ali za vašu sreću bitne istine, koje ne možete prihvatiti o sebi, upozorava kroz druge osobe, neprekidno i neumorno. Doslovno.
Postoje dva puta kojima te poruke dospijevaju do vas: sinkronicitetom , kada primjećujete opetovano palindrome, simetrične brojeve i druge „koincidencije“ (tada se trebate pokušati sjetiti o čemu ste razmišljali u tom trenutku jer je to važan orijentir što trebate raditi, op.a.) i kroz usta drugih osoba, pogotovo onih koje donose nelagodu, agresivnost i poniženje! Imajte na umu da u Hologramu sve što se događa na neki način stvarate sami.
Pa sada preskočimo duhovne aspekte problema i budimo praktični.
Prvo morate shvatiti da su svi oni koji vas beskonačno iritiraju, do razine mržnje, jer su obmanjivači masa, egomanijaci, beskonačno pohlepni, zgrnuli su lopovlukom nekažnjeno milijune, uzurpiraju medije, lažu, ne biraju sredstva da bi postigli cilj, primaju mito, nadmeni su bez pokrića, zapravo alati materijalne Evolucije koja je izraz Negativne sile, jer stvara ono što je nužno za kreiranje naprednih oblika vrste, otpornijih na izazove , žilavijih… Stvara sukob.
Natjecanje u kojem pobjeđuje bezobzirniji. Dok ne prestane koristiti toj Evoluciji i Hologram ga izbaci iz jednadžbe. I rekli bi kršćani „oprosti mu Bože, jer nije znao što čini…“. On dakako nije znao ali Ovaj drugi jest.
E, sada odgovor na pitanje kako možete svoje demone staviti pod kontrolu i nagovoriti svoju podsvijest da radi za vas umjesto da vas kažnjava. Pogledati Sjeni u oči ne možete, ali možete čuti njena upozorenja kroz usta drugih. Možete postati sam svoj guru.
Jer, kada ste izloženi mobbingu, napadima, neugodnim situacijama, šikaniranju, bolnim emocijama, imajte na umu da vam kroz usta tog gadnog sugovornika govori – vaša podsvijest. Sami sebi šaljete poruku kroz drugu osobu. O onome na što trebate obratiti pažnju i što je možda odgovor na vaše najteže probleme.
Kada osjetite val bijesa, nelagode ili agresivnosti potaknut riječima sugovornika, upravo u tom trenutku – stanite. Prvo osjetite nelagodu u tijelu, taj tjelesni osjećaj. I samo ga budite svjesni dok se ne rastopi. I postavite si, istovremeno, pitanje: što ja to sebi govorim kroz ovu osobu? Istog trena ćete prestati biti žrtva i iskoristiti dragocjeni, kratak trenutak za uvid koji će vam omogućiti da se prišuljate svojim demonima i iskoristite tu Božansku Igru skrivača da uklonite dugotrajnu patnju ili iznenada shvatite što je to pogrešno u vama, a za što ste slijepi.
Ovo treba vježbati. Uvijek u izazovnoj komunikaciji postavljati isto pitanje: što to sebi govorim kroz drugog čovjeka? Pitanje je kratkog vremena kada ćete prijeći iz faze samosažalijevanja u fazu kontrole nad svojom sudbinom. Ponekad će se takvi procesi odvijati u snovima, ali ćete sve češće shvaćati poruku koja vam je namijenjena.
Često sam pisao o subliminalnim porukama koje i imaju namjenu širenja svijesti do razine kada možemo utjecati na podsvjesne procese i mijenjati stvarnost koja se doima kao uklesana u stijeni. Jer, ne zaboravite: u Holografskom Svemiru vi jeste sukreator svoje sudbine.
Prvo, primitivno prepoznavanje Holograma je astrologija, a uz nju u Kini i I Ching. Zato smo toliko skloni gatanju i horoskopima. Osjećamo da u tome „nečeg ima“, ali to nešto nije dovoljno za kvalitetne promjene.
Sve što trebate napraviti jest osluškivanje savjeta koje dajete sami sebi kroz druge ljude. Ne nužno u sukobu s njima. Ponekad je to onaj „aha“ moment kada netko „slučajno“ spomene kakav detalj koji za vas ima posve drugo značenje nego za njega.
S vremenom ovo postaje rutina. Ono što je moguće promijeniti ćete promijeniti, a ono što nije ćete prihvatiti bez grča otpora prema vanjskom pritisku. S razumijevanjem svoje uloge u Hologramu.
U nekoliko sam navrata savjetovao pojedincima jednu proširenu verziju ove svojevrsne tehnologije svijesti pa ovdje izdvajam zgodne primjedbe jednog poznatog književnika koji je na ovakav način riješio konflikte s dijelom svoje obitelji:
„ …Osjetio sam navalu krvi u glavu, suženje vidnog polja i svijesti. Ionako ga nisam volio, od početka mi je išao na živce. Ne znam radi čega, ali me je znao izluđivati svojim primjedbama. Bio je mlad i ambiciozan, a ja sam ga potiho smatrao folirantom i njegove uratke odbacivao i onda kada su bili dobri. Počeo sam vježbati taj novi pristup i odmah osjetio otpor… oblio me bijes kada je rekao: Vi ste isti moj otac, krut i emocionalno oštećen…
Ipak sam zastao i pitao se: ako to ja govorim sebi kroz njega, što si to hoću reći? Iznenada me preplavio pravi vlak misli, djetinjstvo mi je prošlo pred očima, oni trenutci kada je moj stari na meni vježbao strogoću. Odjednom me obuzeo smijeh. Te su mi situacije postale komične. Moj stari i njegove grimase su mi postale zabavne. Kog vraga mu nisam nikada htio priznati taj njegov toliko željeni autoritet kad to nije imalo ama baš nikakva značenja za moj život?
Slijedeće sam večeri posjetio svog starog nakon dugo vremena. Onako sijed i pogrbljen mi je dijelio naredbe, iste one kao i onda davno. Kada sam mu ozbiljno zahvalio na njegovim mudrostima ostavio sam ga pred televizorom s izrazom blaženstva na licu. Bio je to početak jednog novog prijateljstva…“.
