Jedna od naših najbolnijih i najvažnijih lekcija u životu je da se ne žele svi ljudi promijeniti. Ta lekcija uključuje i naše roditelje. Čak i ako su u jako lošoj situaciji i ako puno pate.
Ako ste svom roditelju od djetinjstva bili roditelj, ove se navike teško riješiti. Ako ste u djetinjstvu često slušali fraze: “nakon svega što sam učinio/la za tebe”, “sve smo žrtvovali”, vjerojatno vas izjeda osjećaj krivnje.
Kako odrastamo i vrijeme prolazi, polako počinjemo vjerovati u to da smo odgovorni za odrasle osobe. A u tom se procesu može razviti ogorčenost (pa čak i fizička bolest ili kronična bol). Ponekad je najljepša stvar koju možemo učiniti za sebe je da se prestanemo popravljati i da se počnemo prihvaćati.
Da pustimo da život uči ljude, a mi se fokusiramo na jedinu stvar koju možemo ( donekle ) kontrolirati: na sebe, svoju obitelj i na svoj dom.
I upravo na taj način prekidamo krug.
Ne možemo spasiti svoje roditelje. Ne možemo promijeniti njihove navike niti ih natjerati da vide ono što ne žele vidjeti.
Mnogi od nas imaju roditelje koji su zapeli u ciklusima koji im uzrokuju probleme. To mogu biti problemi u njihovom braku, financijski problemi ili bilo koji drugi problem koji se uvijek iznova pojavljuje. Ovo nam može biti jako teško gledati, jer nitko ne želi gledati kako osobe koje volimo pate.
Često ovakvi roditelji stvaraju dinamiku u kojoj se od njihovog odraslog djeteta očekuje da u raznim situacijama spašava, popravlja ili udovoljava.
Obično se ova dinamika počinje razvijati u ranom djetinjstvu, u onim obiteljima u kojima je odraslo dijete bilo “odgovorni roditelj” od jako rane dobi.
Sa vremenom, kako dijete odrasta, u njemu raste ljutnja jer osjeća bespomoćno. Jer koliko god truda i energije dijete uloži, njegovi roditelji vječito ostaju u istom krugu, sa vrlo malim ili nikakvim promjenama.
Jedna od naših najbolnijih i najvažnijih lekcija u životu je da se ne žele svi ljudi promijeniti. Ta lekcija uključuje i naše roditelje. Čak i ako su u jako lošoj situaciji i ako puno pate. Ostajanje u poznatom nam daje osjećaj sigurnosti, dok nas promjene plaše.
Najveći dar koji možemo dati svojim roditeljima je da kao odrasle osobe ne nastavimo biti njihovi roditelji, da sami izađemo iz te uloge.
Da im ne držimo lekcije, da ne rješavamo njihove probleme, da ne žrtvujemo svoje vlastite potrebe i da ne izdajemo sebe.
Najveći dar koji možemo dati svojim roditeljima je da se usredotočimo na stvaranje i održavanje zdravih odnosa, zdravih domova i zdrave djece. Tako prekidamo začarani krug.
Možemo voljeti, cijeniti i poštivati svoje roditelje prihvaćajući ih takve kakvi jesu. Možemo voljeti, cijeniti i poštivati sami sebe, tako da jasno znamo svoje granice i da otpustimo svaku želju da spasimo naše roditelje.
AUTOR: Nicole LePera
Prevela i prilagodila Angelica Horvatić / angelicahorvatic.com
facebook.com/AngelicaHorvatic
Angelica Horvatić je praktičarka iscjeljivanja trauma, iscijeljenja unutarnjeg djeteta, savjetnica za partnerske odnose, praktičarka rada sa sjenom i intuitivni medij.
Rođena i odrasla u Hrvatskoj, u posljednjih 20+ godina, za vrijeme studija i rada u Velikoj Britaniji, na Bliskom Istoku, po Europi i onda Australiji, Angelica je radila sa tisućama ljudi iz cijeloga svijeta, individualno i kroz svoje grupne radionice.
Pošto su gotovo sva prva iskustva u njenom životu bila vrlo traumatična, Angelica je, kroz svoju “borbu za život”, rano shvatila da nije svim dušama data takva brzina, snaga i radost za ŽIVOT i da je njoj to dato u tolikoj mjeri upravo zato da bi mogla pomoći drugima.
Njena misija je pomoći ljudima da se ‘podignu’ i pokrenu u smjeru kojim žele ići, povezani sa sobom i drugima.
“Oslobodi svoju sjenu. ŽIVI svoju Istinu.” je njen moto.