Neobični susreti, gdje se pritom zaljubljujemo, događaju se jako rijetko, dok su razmaci očekivanja ogromni. Iščekivanje tih događaja predugo traju. Kada se dogode osjetimo ono nedodirljivo.
Obično ljubav doživljavamo kao nešto što moramo dobiti, što dolazi s neba i kada se dogodi zaljubljenost, mi stvaramo sliku u kojoj ljubav ovisi o nečem izvana. Kaže se, ako nešto grčevito želiš, obično stvaraš blokadu i upravo kočiš da ti netko uđe u život, ali nekako smo svjesni da se te situacije doista događaju rijetko bez obzira što mislili.
Neobični susreti, gdje se pritom zaljubljujemo, događaju se jako rijetko, dok su razmaci očekivanja ogromni. Iščekivanje tih događaja predugo traju. Kada se dogode osjetimo ono nedodirljivo, poput onoga što G. G. Marquez kaže: “Volim te, ne zbog onoga što si ti, već zbog onoga sto sam ja, kad sam s tobom.” Tada smo toliko opčinjeni da smo uvjereni poput Malog princa: “I uvijek ću te voljeti, reče Mali princ. Ne, reče ruža. Jednog dana ću uvenuti i onda će mi se prestati diviti. Baš čudno, reče Mali princ, da si moja ruža ja bih te volio i tada.”
Ipak, neobični susreti zaljubljenosti moraju ostati nedodirljivi i spriječeni nekom mističnom rukom jer ako bi krenuli za neobičnim osjećajem, ego bi nestao, a on ne može voljeti, zato mora postojati vanjska ruka kako bi ego preživio. Ipak, ako se nakon neobičnog susreta čovjek okrene istraživanju te čudnovate i rijetke pojave na Zemlji, ima šansu otkriti individualnost. Kako kaže Tagore: “Velika srca vole, mala traže da budu voljena.”
Ljubav ne nastaje na Wall Streetu i ona nije vezana samo za partnerske odnose. Pronaći ćete je u umjetnosti, glazbi, prirodi, ali i na najružnijim i najopasnijim mjestima. Nju nećete pronaći u obrazovanju i kako kaže Tommaseo: “Učite, učite, učite i bit ćete prosječni. Ljubite, ljubite, ljubite i bit ćete veliki.” Naći ćete je kroz unutarnji razvoj osobnosti. Mnogi su religiozni, ali na prste jedne ruke ćete pronaći one koji su u religiji pronašli ljubav.
Razum će reći da je dva plus dva četiri, ali za ljubav je rezultat pet, ili kako kaže Pablo Neruda: “Meni je potrebno more jer me ono uči.” Čovjek kada počinje tražiti sebe osjeća da traga za nečim većim, u negativnom obliku mnogi kroz razne opijate traže taj osjećaj i na par trenutaka osjete to nešto veće, ali osjećaji nisu spremni tijelo usmjeriti prema djelovanju.
Koji sastojak će izgraditi ljubav? Samoća koju je potrebno savladati i kroz nju rasti kako bi drugome mogli dati iskrenost, a ne ovisnost. Većina se u odnosima hrani ovisnošću ili strahom da će biti napušteni. Neobični susret jest prvi susret prepoznavanja misterija života, udar je snažan, zavede, ali i ideologije i konvencije odvedu ljude daleko od ovog osjećaja.
Mnogi kroz izlaske ponovno žele probuditi taj osjećaj. Čašica nečeg jest pokušaj da se ponovno umjetno probudi osjećaj sigurnosti i tako imamo tragače i lovce koji hodaju po mjestima iščekivanja. Kada dođete na takva mjesta, vidjet ćete poglede koji ponovno iščekuju taj osjećaj, ali on ne dolazi jer se ne želi sagledati smisao.
To je kao kad držiš cvijet, ne možeš vidjeti iz čega je izrastao, kao kad čuješ neku lijepu pjesmu, ne propituješ kako je nastala. To se zove konzumerizam. Sadržaj je ustvari nebitan, većinu ne zanima zašto je neobični susret tako snažan i zašto je rijedak. Nezainteresiranost produbljuje ranu koju svaki čovjek nosi u grudima, jer čovjek je ranjeni Kralj Ribar, hoda svijetom s tom ranom i ne razumije njenu tajnu.
Pokušajte postavljati pitanja o toj rani, neće vas ljudi razumjeti. To je čežnja kako kaže Neruda: “Jao, neka se ne razbije tvoj lik na pijesku, jao, neka ne lete tvoje vjeđe u odsutnosti: Ljubljena ne idi od mene ni za trenutak, jer u tom otići ćeš tako daleko da ću obići zemlju ispitujući hoćeš li se vratiti ili me ostaviti da umrem.” Izdržati taj trenutak i krenuti dalje kako bi se vidio sadržaj, bitan je korak prema stvaranju osobnosti i mogućnosti dijeljenja.
No, kaže priča o Malom Princu: “Ljudi su često nesretni”, nastavi Lisica, “kažu: ‘Nitko me ne voli.’ Ali, zapravo, oni su ti koji ne vole nikoga. To je baobab koji im je zarobio srce.”
“Da, baobab je takav: ako ga zapustiš, nikad ga se više ne možeš osloboditi”, složi se Mali Princ.
Ako kažete nema ljubavi, baobab iz priče, ranjenost ili malodušnost okreće vas egu koji napokon može napraviti zidine u kojima vlada ambicija iza kojih se krije oholost, zavist, točnije, površnost. Ljudi znaju da oni kojima je ljubav smisao od drugih neće dobiti pljesak, niti želju da slušaju o biti odnosa, osim o odnosima koji govore o čežnji.
Znaju to ljudi, zato ne hodaju tim putem. Previše je tu samoće i nerazumijevanja, nekih nejasnih osjećaja, prolasci kroz ponore, razočarenja, ali ako ne tražiš onda si tek u problemima. Razgovarajte o odnosima dovoljno dugo nakon tridesete, vidjet ćete kako frustracija kao ledeni vjetar obavija ljudske duše. No, to je put, a on počinje od neobičnog susreta koji rađa neponovljivi osjećaj: “Ako uopće znam što je ljubav, onda to znam zbog tebe”- H. Hesse.
Nikola Žuvela, vedski-jyotish.net
