Kad strahujemo, obično to radimo strepeći od imaginarnih situacija koje bi se mogle dogoditi u budućnosti. Vidimo tu potencijalnu situaciju kao bolnu za nas i pružamo otpor, pokušavajući ju unaprijed izbjeći. Ustvari, strah je strepnja od bolne situacije. Naravno, takva situacija se ne mora dogoditi uopće, ona je imaginarna i nije se dogodila, ali strah da bi se ona mogla dogoditi vas toliko može obuzeti, da vi u trenutku zaboravite da je to samo jedna vaša imaginacija.
Tako se nađete u zamci, jer je strah od bola i dalje prisutan i on nas proganja. Buduću imaginarnu situaciju ste prenijeli u sadašnjost i vi taj bol već proživljavate. Nemate mir. Strepite.
Pokušavate nešto napraviti kako biste izbjegli ono što se nije ni dogodilo (možda nikad ni neće). Gradite scenarij „što bi bilo kad bi bilo“ i time „prizivate“ da vam se ono, čega se plašite upravo i dogodi. Tamo gdje vam je fokus, takvu realnost gradite.
Strah vas paralizira pa ne možete jasno sagledati vaše mogućnosti. Strah vas stavlja u poziciju da zaboravite vašu hrabrost, mudrost i sposobnost da se snađete. Strah vas stavlja u poziciju da zaboravite da ste okruženi ljudima koji bi vam pomogli kad vam je najpotrebnije.
Suočite se sa strahom kako biste ga eliminirali! Riješite se nemira i okova straha, koji vas drže paraliziranim.
Evo kako to učiniti:
Zapitajte se koliko puta ste se u prošlosti našli iznenada u nekoj situaciji koja je za vas bila nepoželjna i bolna i u kojoj nije bilo drugog izlaza nego da je prihvatite i da je prebrodite. Nijedna situacija nije ista i većinom ste bili iznenađeni, ali ste ih ipak preživjeli.
Zapitajte se, koliko toga ste već prošli u životu, koliko različitih iskustava i problema pa eto vas tu, živi ste i opstajete i dalje. Zapitajte se, koliko su vas takva iskustva naučila nečemu?
Ohrabrite sebe. Niste baš toliko slabi koliko vam se ponekad čini. Sposobni ste se suočiti sa situacijom, jednostavno zato jer je jedini način da nastavite dalje taj da se probijete direktno kroz taj strah. Nemate drugog izbora nego da idete naprijed. A VI TO MOŽETE!
Ohrabrite sebe! Niste baš toliko slabi i bespomoćni kao što vam se čini u momentu kad vas strah obuzme! Vi to možete!
Jeste spremni? Naoružali ste se? Udahnuli duboko?
PRIPREMA, POZOR, SAD!
Proces oslobađanja od straha počinje!
Definirajte točno što je ono čega se bojite i što je pravi uzrok straha.
Na primjer, bojite se da će vas voljena osoba napustiti. Međutim u pozadini toga može stajati strah od gubitka ljubavi i nježnosti, ili možda strah da ćete ostati sami. Možda postoji strah da ćete biti bez podrške ili prepušteni sami sebi. Dakle, pravi uzrok je strah od usamljenosti ili strah od bespomoćnosti.
Sada zamislite najgoru moguću situaciju vezanu za ono čega se bojite. Da, da, dobro ste razumjeli! Što je ono najgore od čega strahujete? Izvucite na površinu onu situaciju od koje se najviše užasavate.
Recimo da je to situacija u kojoj vas voljena osoba razočara na način na koji ne očekujete, da vas prevari ili iznevjeri vaše povjerenje. Povreda je prevelika, ne možete preći preko toga, izgubili ste povjerenje u tu osobu. Ne možete preći preko toga, te raskidate vezu. Ovo je naravno samo primjer.
Dakle, kad pomislite na sve ovo, sigurno vam nije nimalo ugodno. Takvo razmišljanje će zasigurno na površinu iznijeti emocije koje vam neće goditi.
Umjesto da sad odagnate misli na to, idite još dublje! Ne bojte se suočiti u ovoj imaginarnoj situaciji sa neugodnim mislima koje ona nosi. Zamislite sebe u toj situaciji.
Što bi prvo uradili? Ovdje će vjerojatno biti navala negativnih misli, na primjer: “Umrijet ću od bola.” „Neću više nikad vjerovati u ljubav.“ ili „Nikad više neću ući u vezu.“ Dopustite tome da izađe na površinu. To je reakcija ega koji se pokušava obraniti od ponovne povrede. To je drama koju ego voli praviti kako bi vas držao u svom uvjerenju.
Kad ste to dopustili, realno se zapitajte što bi napravili sljedeće u životu?
Nastavili bi sa svojim životom. U redu, neko vrijeme bi bili skrhani bolom, razočarani i usamljeni, voljena osoba bi vam nedostajala, život bi vam se drastično promijenio, ne bi vidjeli način da ikome više vjerujete.
Da li bi vas to ubilo? Ne bi. Realno, to su emocije koje su trenutne i koje će proći nakon nekog vremena. Našli bi nove stvari koje bi dale smisao vašem životu. Vremenom bi našli način da nastavite dalje, zar ne?
Kroz ovaj proces, izvukli ste na površinu sve te neugodne emocije od kojih ste se ustvari i plašili.
Da se tako nešto zaista dogodi, shvatite da drugog izbora ne bi imali, nego da direktno prođete kroz sve to, da osjetite emocije straha, bola, povrijeđenosti, napuštenosti, razočarenja, ili tome slično. Umjesto da ih izbjegavate i strahujete od njih i potencijalne budućnosti koja bi te emocije izazvale, vi ste ih iznijeli na svjetlost dana i suočili se s njima!
Sad kad ste ih osvijestili, otpustili ste emotivni naboj koji vas je držao zarobljenim u strahu.
Ovo je samo primjer kako izgleda proces suočavanja, a naravno vi možete nešto slično isprobati kroz vašu situaciju. Svako iskustvo je individualno pa vi sami procijenite da li je ovo način za vas ili nije.
Zapamtite:
Strah je kao omotač kojim se pokušavate zaštititi od neugodnih emocija i iskustava! Svojim strahom privlačimo upravo ono što pokušavamo izbjeći.
Ono što pokušavamo izbjeći, ne možemo izbjeći. A ono od čega strahujemo, privlačimo u život.
Ego nas uporno pokušava držati u osjećaju straha i potvrđivati kako imamo razloga da se bojimo. Dopustite mu da izvrti svoju priču do kraja – to će vas osloboditi!
A onda se događa jedino što se može dogoditi – prihvaćanje. Tada strah nestaje! U vama – mir. Prihvaćanje života kakav jest. Prihvaćanje da će uvijek biti iskustava koja nam neće biti ugodna, a na nama je kako ćemo ih prihvatiti i kako ćemo se iz toga dalje razvijati.
Prihvatite mogućnost da je moguće da se dogodi budućnost od koje strahujete, ali da to ne mora tako biti. A ako bude, sasvim sigurno ćete tada biti dovoljno jaki i spremni da se sa njom suočite, baš kao i mnogo puta do sad.
Osjetit ćete snagu u sebi – i spokoj. Više nema potrebe za strahom, jer znamo da što god je na putu ispred nas, tu je stavljeno s razlogom, da bi iz toga učili i postali mudriji i svjesniji.
Kad se pokrene kolo otpuštanja strahova, nastaje ogromno oslobađanje i olakšanje za dušu.
Kakva sloboda!
Aniko Budai / majkazemlja.com
