Njemački filozof Johann von Goethe rekao da su najsretniji robovi oni koji pogrešno vjeruju da su slobodni i ti će preživjeti i psihički i fizički. Iako je stvarnost ta da je svaki čovjek modernog civiliziranoga svijeta porobljen još od malih nogu, malo je onih do kojih je ova obavijest doprla. Naš zatvor nema debele armirane zidove i čvrste čelične rešetke. Neki po prirodi teško shvaćaju, a u podršku umjetne nesposobnosti razumijevanja ostalih se ulažu silni novci napori.
Kako smo stvorili nacije ovisne o radu, kupovini, lijekovima, bogatstvu, bahatosti, seksu, itd.? U carstvu gladnih duhova, stvorenjima zvanim “ljudi” nikad dosta spomenutih zadovoljština, nikad čovjek kao biće da bude zadovoljan! Ta bića nikako ne uspijevaju napuniti stomake, uvijek su gladni, isprazni, željni, traže, kukaju, puze, mole, cvile!
Prazni i mrzovoljni, neprestano žurno tumaraju iako pojma nemaju kamo, negdje kao pođu, dođu do po tog mjesta pa opet nezadovoljni! Možda kada bi napitak čarobne doze kratkog ili daj Bože za rijetke malo dužeg zadovoljstva potrajao dugo.
U središtu svjetske moći, odlučuje se koliko novih milijuna ljudi treba ostati bez posla, koji broj ljudi baciti u očaj, gdje započeti novi rat, koliko djece mora umrijeti od gladi i žeđi. Tu se rađaju i špekulativni manevri, tu se planiraju zavjere, od tuda se ucjenjuju nacionalne vlade, tu se odlučuje tko će i čega biti ministar, tko će dobiti novu fotelju takozvane čarobne moći, koja odlučuje o jadnim narodima i njihovim sudbinama!
Danas na sve moraš paziti, svugdje skriveni duhovi, kao da nema više toga zbog čega te ne mogu uhvatiti, sve je postalo zločin.
U zatvoru možeš završiti ako pljuneš na ulici, ne pokupiš pseći izmet, slikaš vlastito dijete na plaži pa te netko prijavi policiji, eno ga pedofil, pročitaš ženin e-mail, pogrešno razvrstaš smeće, ne skineš se gol na aerodromskoj kontroli, opsuješ u autobusu pa te odmah prijave ili kažu vidi ovoga “luđaka” – sam sa sobom priča, prdneš u učionici, imaš džepni nožić, prelaziš ulicu, pecaš ribu i čega već se neće sjetiti.
Kreativno djelovanje nam ograničavaju bezbrojni zakoni, kakvi su to zakoni? Jesmo li ih mi dobro proučili i protumačili!? Ili je ovo opet mreža duhova koja vlada nad nama!? Mreža zarobljavanja kroz propise i pravila specifično dizajniranih u tu svrhu, nametnuta nam je sustavom koji je sada u odnosu na nas 8 milijardi ljudi postao potpuno autonoman.
Najveći dio tih zakona je opsesivan, intenzivan i invazivan svakom segmentu našeg svakodnevnog postojanja. A pravda? Tko je taj koji ima hrabrosti postaviti kao prvo pitanje dnevnog reda na stol bilo koje vlade, izdavanje uhidbenog naloga za bezobzirne slijepe nasilnike koji se nekažnjeno igraju bijesnog majmuna za upravljačem autobusa kojim srljamo u ponor?
One koji peru novce godinama, one koji prolaze mimo zakona “nevini” u svakom pogledu, one koji grade nekretnine na brdima i livadama, bez ikakvih dozvola, one koji primaju mito kao mjesečnu plaću, jer je mito postalo “kultura naroda” – pa “lud si ako nisi uzeo kuvertu”, one koji pregaze pješake na pješakom prijelazu pa kažu nije kriv, jer je to društveno prihvatljiva obitelj, one koji nose oružje kao “bronhi bombone” lakše se diše, one koji zlostavljaju i krvnički ubijaju životinje da bi svoju patologiju sakrili pa se kući vraćaju u zagrljaj supruzi i djetetu, one koji ne staju na pješačkom prijelazu – “tko je vidio stati na zebri”, i tako u nedogled.
Pitanje je baš to: tko je toliko hrabar? Odgovor je: Nitko!
Njemački filozof Johann von Goethe rekao da su najsretniji robovi oni koji pogrešno vjeruju da su slobodni i ti će preživjeti i psihički i fizički. Iako je stvarnost ta da je svaki čovjek modernog civiliziranoga svijeta porobljen još od malih nogu, malo je onih do kojih je ova obavijest doprla. Naš zatvor nema debele armirane zidove i čvrste čelične rešetke. Neki po prirodi teško shvaćaju, a u podršku umjetne nesposobnosti razumijevanja ostalih se ulažu silne pare i napori.
Našu svrha postojanja i naša neotuđiva prava nije bilo moguće provesti u djelo bez suučesnika – naopako obrazovanih ljudi, a tko bi onda bio “ispravno obrazovan čovjek danas”?
Svugdje prisutnim društvenim programom za progresivnu zamjenu zdravog razuma i slobodnog kritičkog razmišljanja, degradiranom ideologijom, dovedeni smo u stanje pacijenta teško bolesnog, od kroničnog deficita istine i znanja i kroničnog suficita laži, neupućenosti i neznanja.
Iako u ustavima i konstitucijama nigdje nije dopušteno nekome ili nečemu dati slobodu oduzimanja ili narušavanja tuđe slobode, zakon to ovisno o financijskoj težini onog tko ga tumači, dopušta.
U ovome moru informacija koje nas je dočekalo rapidnom brzinom u 21. stoljeću, što više posjedujemo manje smo zadovoljni, što više imamo sve smo manje normalni, za koga je globalizacija donijela tolika dobra? Za one nuklearne države? Za jednog običnog radnika, za jednog običnog seljaka, to je samo muka! Muka i duhovi koji svaki dan donose nove “čarobne moći” da bi nas zavarali!
Stara mudra izreka kaže da možeš lagati sve ljude, ali ih ne možeš lagati sve vrijeme!
Napisala: Žana Alpeza
