Jesmo li svjesni koga i što puštamo u svoj život svakodnevno te kakvim mislima gradimo budućnost? Znamo li što to u sebi iznova hranimo kad si govorimo da nismo dovoljno dobri i podcjenjujemo se na razne načine?
Vjerujem da ste svjesni, ali se vrlo često osjećate bespomoćno i ne znate od kuda početi, kako biste spriječili taj ružan osjećaj i podcjenjivanje, bilo ono od drugih ljudi upućeno vama, ili od vas samih upućeno sebi, dok se ujutro suočavate sa sobom u ogledalu.
Znate, mnogo godina i padova moramo proći, kako bismo pogledali zvijeri u oči i osvijestili da smo godinama samo dodatno hranili tu negativnu vibraciju. Ono što su nam nekoć možda drugi govorili, unoseći pritom nemir, tugu, manju vrijednost u nas, mi smo putem zakopali, nesvjesni da tako i dalje vibriramo istu tu tugu, nemoć, strah i osjećaj da nismo cjeloviti, da nismo dovoljni.
Dopustili smo im, svjesno ili nesvjesno. O razlozima zašto smo si to dopustili, danas neću poduže pisati. Jer, svatko od vas u trenucima tišine može spoznati zašto je određenim ljudima/iskustvima dao toliku moć da ih transformira na onu lošiju verziju sebe. Jeste li gajili prevelike emocije, jeste li bili rob navika tad, jeste li bili izgubljeni i bojali se izustiti riječi i pokazati svijetu da imate svoje ja? Bitno je ipak ono što u sadašnjosti činite sami sebi.
I vrijeme je da osvijestite da ste svim tim ljudima vi dopustili da vas tretiraju loše. Jer, naposljetku, niste u tim momentima voljeli sebe, prema tome – vibrirali ste nisko, pustili ste da vas kude i poistovjetili ste se s njihovim kritikama. A oni su ti koji su imali visoko mišljenje o sebi, te su vas svojom vibracijom uspjeli uvjeriti da vrijede mnogo više od vas, a da ste vi nebitni.
I nije poanta tko više vrijedi, da se razumijemo. Poanta je u tome da vi sebi morate biti dovoljno dobri.
Da vi morate naučiti reći NE određenim ljudima i iskustvima koja vas ne navode na dobar put. Poanta je u tome da morate doći do razine kad ćete konačno osjećati mir sami sa sobom, bez obzira na to što će se povremeno čitav svijet obrušiti na vas sa svojim kritikama ili zahtjevima. Nije bitno.
Bitni ste vi, i od ovog trenutka biste trebali služiti sebi.. Jer, drugima niste potrebni dok ste slabi, možda tek onima slabijima od vas, koji će vas dodatno spuštati da bi sebe pokušali uzdići na višu razinu. Drugima ste potrebni dobri, jaki i stabilni. Tek kad osvijestite da mi zaista kreiramo unaprijed i ono svjesno i nesvjesno, te kad se ono manifestira i na negativne načine- tad znat ćete raspoznati one misli koje su vas bacale u negativne emocije i nisku vibraciju.
Podcjenjivati sebe da ne možete napraviti nešto što niste niti pokušali napraviti, najgora je stvar koju si možete napraviti.
Vjerujte mi, to je mnogo gore od one opcije kada zaista pokušate usmjeriti se na nešto, poduzeti sve da to ostvarite i otresti svom snagom na pod jer ono nije bilo za vas.
Zašto? Jer, ako jednom ne pokušate, teško ćete sebi u daljnjoj budućnosti zapovjediti da radite te sitne, ali bitne korake ka naprijed. Ostat ćete zakopani u vlastitoj kreaciji straha, slušat ćete one glasove izvana, onih ljudi koji ne poznaju i ne nose vašu istinu i terete, te ćete naposljetku i odustati od svojih nauma. A ne biste trebali, nikada.
I dok vam svi govore da nije pametno i da nije moguće, ako vi vjerujete da jeste, trebate ići za tim i zgrabiti to nešto što vas čini sretnim ljudima. Podcjenjivanjem bacate sjenku na sve one dane učenja, bezbrižnosti i dijeljenja božanske iskre s drugima. Pokazujete drugima da su u pravu jer sumnjaju u vas, dopuštate si da odustajete od sebe i dižete ruke od svega. Jer su vas tako učili, jer su vam tako govorili.
Jer, lakše je, mnogo je lakše odustati i biti kao svi. Puno je teže boriti se kontra svih, stajati sam na svijetu, bez istomišljenika, bez riječi podrške, bez ramena za plakanje. Biti drugima razlog kritiziranja, osude, trn u oku, netko koga će vrlo rado kuditi i gledati na dnu. Puno je lakše živjeti tako da se svima ide niz dlaku, nije li? Gdje vas nitko neće doživljavati jer vi sebe doživljavate samo kao još jedan broj u nizu, vi uživate stapajući se s okolinom u bezličnosti i sivilu, vi se plašite svoje sjenke nasred ceste.
Jer, čemu borba, čemu uzaludno podmetanje sebe na put straha i razočarenja, kad možete prstom upirati u one koji su odlučili ipak probati to nešto drukčije, ići svojim putem, prebroditi strahove. Puno je jednostavnije pustiti da sve ode k vragu, i iz prikrajka patiti jer vi niste bili ti koji su se odvažili djelovati.
Imate izbor, biti sebi prijatelj, ili biti sebi neprijatelj broj jedan. A drugih, istinskih neprijatelja vi zaista nemate.
Sve ono što nam kroz život dođe i prođe, zanemarivo je kad uzmete u obzir činjenicu da kroz sva iskustva zapravo prolazite sami da bi sebe transformirali u bolju verziju. Drugi mogu biti tu tek kao neka mlaka podrška i udaljeni glasovi i šaptaji u glavi, ali nikada neće biti oni kristalno jasni, odlučni i čvrsti – oni koji vas istinski poznaju i upravljaju vašim kormilom.
Ako si svakodnevno rušite vjeru u svoje snove, te si rušite samopouzdanje koje ste tako teško stekli kroz život, razorna moć podcjenjivanja će u punom sjaju srušiti sve ono dobro što ste nekoć izgradili, a vi ćete ostati zarobljeni u tom nekom prošlom vremenu. Jeste li svjesni da su riječi i misli toliko moćni alati koji nas grade, koji nam pomažu ili odmažu da napredujemo? Znate li, morate naučiti vjerovati svojoj intuiciji, voditi se za svojim snovima, živjeti po svojim načelima.
Ne želite ostati ovdje gdje ste sad. Želite napredovati i okusiti život u svoj svojoj veličanstvenosti i punoći.
Pokušajte manje kritizirati sebe i druge, pokušajte umjesto kritike dijeliti komplimente. Svaki dan se podsjećajte da ste napredovali pa i u onim najsitnijim koracima, udijelite si komplimente i ohrabrujte putem druge. Samo morate prebaciti klik u glavi, s onoga NE MOGU u MOGU.
Neka se vaše NE MOGU odnosi na ovo: NE MOGU više živjeti u laži. NE MOGU više odgađati sebe i vjerovati drugim ljudima da znaju ono što je za MENE najbolje. NE MOGU i NE SMIJEM drugima dopustiti da me vode, niti gledati na svijet njihovim očima. NE MOGU i ne želim spuštati svoju vibraciju, rušiti svoje samopouzdanje i skrivati se od sebe i drugih u vlastitim strahovima.
Zamijenite konačno to NE MOGU s jednostavnim MOGU: MOGU biti sve što želim biti, imam pravo ostvariti se u svemu što zamislim. MOGU odmaknuti ružne emocije i loše misli, tako što ću čim se one pojave podsjetiti sebe koliko vrijedim, koliko daleko sam odmaknuo od prošle verzije sebe. MOGU istinski zavoljeti i prihvatiti sebe , to je nužno kako bi privukao sve ono što želim i živio autentično. Ono što me tišti i čime nisam zadovoljan, MOGU promijeniti jer IMAM MOĆ kreirati svaki svoj dan onako kako meni paše. MOGU se okružiti dobrim ljudima i vidjeti dobro i u onima koji su meni željeli loše. Ali, IMAM PRAVO zadržati svoj mir i odmaknuti se od svega što mi ne služi u daljnjem rastu.
Zaslužujem i MOGU SVE, jer sam dijete svemira, dijete sreće.
Tako je jednostavno. Pretvorite ne mogu u mogu. Slavite svaku sitnicu koju ste doživjeli, kao i svaku prepreku koju ste prebrodili. Nemojte se podcjenjivati i smatrati se lošima, promijenite svoj dosadašnji način ponašanja, i uživajte u promjenama koje će uslijediti. Trenirajte ljubav prema sebi, zatim prema drugima. Stvar je u momentima, stvar je u sitnicama kojima smo okruženi, te kojima puštamo da nas mijenjaju.
Zalijevajte svoju dušu ljubavlju, nadom, vjerom i pozitivom i ono lijepo neće vam skliznuti niz prste.
I ne zaboravite, kada padnete uvijek možete ustati i krenuti drugim putem, iznova. Pretvorite svoje misli u ono što će vama služiti, ono što će vas poticati da budete bolji i podsjećati koliko ste puta pobijedili sebe.
Marija Lombarović
https://www.facebook.com/Lombarovic/
https://marijalombarovic.wordpress.com/
