Egoističan um je u potpunosti uzrokovan prošlošću. Njegovo uzrokovanje (uslovljavanje) je dvostruko: sastoji se od sadržaja i strukture.
U slučaju djeteta koje vrišti od boli jer mu je igračka oduzeta, igračka predstavlja sadržaj. Ne može se zamijeniti nijednim drugim sadržajem, nijednom drugom igračkom ili objektom.
Sadržaj s kojim se poistovjećujete uslovljen je vašim okruženjem, odgojem i kulturom koja vas okružuje. Bez obzira na to da li je dijete bogato ili siromašno, da li je igračka u obliku životinje napravljena od komada drveta ili je riječ nekoj sofisticiranoj elektronskoj napravi, ne postoji nikakva razlika sve dok je igračka povezana s patnjom koja je prouzrokovana njenim gubitkom. Razlog za tako intenzivnu patnju skriven je u riječi “moja”, i on je strukturalna. Nesvjestan nagon zatim da se ojača nečiji identitet putem povezivanja s objektom ugrađen je u samu strukturu egoističnog uma.
Jedna od najvažnijih struktura uma pomoću koje ego izlazi na površinu je identifikacija. Riječ “identifikacija” izvedena je od (latinkih riječi idem: što znači “isti” i /facere/, šsto znači “činiti”.) Kada se identificiram s nečim, ja to ,,činim istim“ Istim kao što? Kao ja?Ispunjavam ga sopstvenim doživljajem koji imam o sebi, i na taj način ono postaje dio mog identiteta.“
Jedan od najosnovnijih nivoa identifikacije je identifikacija je sa stvarima: moja igračka kasnije postaje moj automobil, moja kuća, moja odjeća itd. Pokušavam se pronaći u stvarima, ali nikad ne uspijevam u tome i završavam izgubljen u njima. To je sudbina ega.
Autor: Eckhart Tolle, iz knjige “Nova Zemlja”
Identifikacija sa stvarima
Ljudi iz marketinških agencija dobro su upoznati s činjenicom da, ako žele prodati ljudima nešto što im nije zaista potrebno, moraju ih uvjeriti da će to doprinijeti načinu na koji se vide ili načinu na koji ih drugi vide, drugim riječima, moraju pripomoć njihovom doživljaju njih samih. To postižu tako što, recimo, kažu da ćete se isticati u masi ako koristite određeni proizvod, što implicira da ćete tako postati potpunija osoba. Ili mogu u vašem umu stvoriti vezu između proizvoda i poznate osobe, ili mlade, privlačne i naizgled sretne osobe. Čak i fotografije starih ili preminulih poznatih ličnosti iz vremena kad su bili na vrhuncu svoje slave dobro služe toj svrsi. Neizgovorena pretpostavka je da time što kupite taj proizvod, putem magičnog načina prilagođavanja, vi postajete kao oni ili bar nešto nalik njima.
U velikom broju slučajeva ne kupujete proizvod nego “pojačivač identiteta”. Afirmirani predmeti su prije svega kolektivni identitet koje prihvaćate. Oni su skupi, te samim tim i “ekskluzivni”. Kad bi ih svako mogao kupiti, onda bi oni izgubili svoju psihološku vrijednost i od njih bi ostala samo njihova materijalna vrijednost, koja rijetko kad dostiže dio cijene koju ste platili za njih. Stvari s kojim se neko identificira variraju od osobe do osobe i zavise od godina, pola, primanja, društvene klase, mode, kulture koja ih okružuje itd.
Ono s čime se vi identificirate u vezi je sa sadržajem, dok je nesvjesni nagon da se poistovjećujete strukturalan. To je jedan od najosnovnijih načina na koje egoistični um funkcionira. Paradoksalno, one što produžuje život takozvanom potrošačkom društvu jeste činjenica da pokušaji da se ljudi pronađu u stvarima ne daju rezultate. Zadovoljenje ega je kratkog vijeka i vi nastavljate tražiti više, kupujete više, trošite više.
Naravno, u fizičkoj dimenziji u kojoj naše površno “ja” obitava, stvari su neophodan i neizbježan dio naših života. Potreban nam je prostor za življenje, odjeća, namještaj alat, prijevozno sredstvo. Također, u našem životu postoje i stvari koje cijenimo zbog njihove ljepote ili kvaliteta. Treba odati počast svijetu stvari, ne ga prezirati.
Svaka stvar se odlikuje Postojanjem, i predstavlja privremeni oblik koji svoje korijene pronalazi unutar bezobličja jedinog Života, izvora svih stvari, svih tijela, svih oblika. Kod većine starih kultura, ljudi su vjerovali da sve, čak i takozvani neživi objekti, posjeduju duh u sebi, i u tom smislu bili su bliže istini nego što smo mi danas. Kada živite u svijetu koji je otupio od silnih mentalnih apstrakcija, više ne možete osjetiti živost univerzuma.
Većina ljudi ne živi u pravoj stvarnosti nego u zamišljenoj.
Ali ne možemo odavati počast stvarima ako ih koristimo da bismo ojačali svoj doživljaj sebe, tj. ako pokušavamo pronaći sebe u njima. To je upravo one sto ego radi. Ego-identifikacija sa stvarima tjera nas da se vežemo za stvari i postanemo opsjednuti njima, što za uzvrat stvara potrošačko društvo i ekonomske strukture u kojima je jedina jedinica napretka još vise. Nekontrolirana težnja ka posjedovanju nečega u još većoj mjeri, težnja ka beskonačnom rastu predstavlja disfunkciju i bolest. To je ona ista vrsta disfunkcionalnosti koju manifestira kancerogena ćelija, čiji je jedini cilj da se uveća, nesvjesna činjenice da će time dovesti do vlastitog uništenja jer uništava organizam čiji je dio. Pojedini ekonomisti su toliko privrženi terminu rasta da se jednostavno ne mogu odvojiti od te riječi, pa čak i vrijeme recesije nazivaju “negativnim rastom”.
Ogroman dio ljudskog života protraćen je na opsesivnu preokupiranost stvarima. Iz tog razloga, jedno od najvećih zala našeg: vremena je proliferacija objekata. Kada više niste u stanju osjetiti svoj život, velika je vjerojatnost da ćete ga pokušati ispuniti stvarima. Kao duhovnu vježbu predlažem da preispitate svoju vezu sa svijetom stvari putem samopromatranja, i da posebno obratite pažnju na one koje oslovljavate s “moj/a”. Potrebno je biti oprezni i u potpunosti iskreni ako želite saznati, na (primjer, da li je vaš doživljaj vlastite vrijednosti povezan sa stvarima koje posjedujete. Da li određene stvari izazivaju prefinjeni osjećaj važnosti i superiornosti.? Da Ii to što ih ne posjedujete čini da se osjećate inferiornim u odnosu na one koji imaju više od vas? Da li povremeno spominjete stvari koje posjedujete ili ih pokazujete kako biste uvećali sopstveni osjećaj vrijednosti u nečijim očima, a samim tim i u svojim? Da Ii se osjećate ogorčeno, bijesno ili poniženo ako neko drugi posjeduje vise od vas ili onda kada izgubite nešto vrlo vrijedno?
