Četrdeset posto našeg kapaciteta za sreću nalazi u našoj sposobnosti za promjenu načina razmišljanja i načina na koji promatramo i doživljavamo svijet i sebe.
“Za sve nas postoji nada. Postoje ljudi na ovoj planeti koji su zaista sretni, a ostatak nas se nalazi između sreće i tuge, ovisno od dana. Kroz godine istraživanja, primijetila sam neke osobine i navike nesretnih ljudi koje oni stalno ponavljaju. Svi mi imamo loše dane, tjedne, pa i mjesece kad nam nekako ništa ne ide. Ipak, razlika između sretnih i nesretnih ljudi je u tome koliko dugo sebi dopuste da ostanu u tom stanju “, kaže za Psychology Today istraživačica sa Sveučilišta u Kaliforniji, Sonja Lyubomirsky.
U nastavku slijedi sedam osobina kronično nesretnih ljudi:
1. Vjeruju da je život vrlo težak
Sretni ljudi znaju kako život može biti težak i teške periode promatraju kao fazu, ne glumeći žrtvu. Oni preuzimaju odgovornost za to zašto su se doveli u takvo stanje, te se fokusiraju na to kako da se izvuku iz situacije u kojoj su se našli, i to što prije – fokus stavljaju na rješenje problema umjesto žaljenja i kukanja. Nesretni ljudi, pak, sebe stalno doživljavaju kao žrtve i dalje su u “vidi što mi se dogodilo” načinu razmišljanja, umjesto da se potrude pronaći izlaz iz svoje situacije.
2. Smatraju da se (gotovo) nikome ne može vjerovati
Zdrav oprez i sumnja su dobri – ne treba biti pretjerano lakovjeran, ali većina sretnih ljudi zapravo u svojoj biti vjeruje drugima. Vjeruju u dobro u ljudima, i ne misle kako će ih svi prevariti, te su općenito prijateljski nastrojeni i otvoreni prema ljudima koje tek upoznaju. Nesretni ljudi uglavnom ne vjeruju nikome i misle kako će ih svi prevariti, što ih sprječava u tome da ostvaruju nova prijateljstva i veze s ljudima.
3. Fokusiraju se isključivo na negativne strane
U ovom svijetu dosta toga ne štima, ipak, sretni ljudi će se radije fokusirati na ono dobro i pozitivno i poduzeti potrebne korake. Nesretni promatraju isključivo negativne strane, a njihov strah ih sprječava u tome da vide i svu ljepotu koja nas okružuje.
4. Uspoređuju se s drugima i puštaju da ih pojede zavist
Nesretni ljudi vjeruju da je netko drugi “ukrao” njihovu sreću, pa se stalno uspoređuju s drugima, dopuštajući da ih pojede ljubomora i zavist. Sretne osobe znaju da svatko od nas ima svoju sudbinu i sreću koju nam nitko ne može “ukrasti”. Također, sretni ljudi vjeruju u brojne mogućnosti, raduju se uspjehu drugih, to im je inspiracija, nisu žalosni jer su drugi uspješniji na nekom polju.
5. Pokušavaju kontrolirati sve oko sebe
Postoji razlika između potrebe za kontrolom i nastojanja da se postignu određeni ciljevi. Sretni ljudi poduzimaju svakodnevne mjere kako bi postigli svoje ciljeve, ali na kraju shvaćaju kako u stvari mogu kontrolirati vrlo malo toga. Ključ je u tome da budemo orijentirani na svoje ciljeve, ali dopustiti da se dese i loše stvari – i one su satavni dio života, svijet se neće zato raspasti.
6. O budućnosti razmišljaju s brigom i strahom
Nesretni ljudi razmišljaju samo o tome što bi moglo poći po zlu, dok sretni ljudi posjeduju dozu zdrave iluzije i dopuštaju sebi da ponekad sanjare i razmišljaju o lijepim stvarima, te suštinski vjeruju kako će na kraju sve biti u redu. I sretni osjećaju brigu i strah, ali prave veliku razliku između osjećanja i življenja toga. Kada strah ili brige napadnu um sretne osobe, oni će se zapitati da li postoji neki način na koji to mogu promijeniti. Ukoliko ne mogu, shvate da od straha i brige nemaju ništa i odustaju od toga.
7. Žive u prošlosti
Nesretni ljudi žive u prošlosti i uglavnom govore samo o tome. Kad počne nedostajati tema, okrenu se tračevima i komentiranju života drugih ljudi. Sretni ljudi žive u sadašnjosti i sanjare o budućnosti. Njihove pozitivne vibracije mogu se osjetiti u komunikaciji s njima. Uzbuđeni su zbog stvari na kojima rade, zahvalni na onome što imaju i razmišljaju o mogućnostima života.
“Naravno, nitko od nas nije savršen. Svi se mi ponekad gušimo u negativnosti, ali stvar je u tome koliko dugo ćemo sebi dopustiti da ostanemo u tom stanju. Vježbanje pozitivnih navika je ono na čemu svi trebamo raditi. Hodaš, padneš, ustaneš i opet ispočetka “, poručuje Sonja Lyubomirsky.
klix.ba
