Ljudski um je nešto fascinantno. To što smo mi sposobni umisliti ili izmisliti je zadivljujuće.
Jedan od najvećih ljudskih strahova je strah od mišljenja drugih ljudi. U tu kategoriju spada strah od javnog nastupa, ismijavanja, ogovaranja, vrijeđanja. Sve je to isto. Tuđe mišljenje, drugi ljudi, ismijavanje-sve je to strah od toga što će netko reći.
Ljudi o svemu imaju mišljenje. O SVEMU! I obožavaju ga izražavati.
Za druge si uvijek nešto. Premlad si da to napraviš. Prestar si da to napraviš.
Nisi dovoljno školovan da tamo radiš, ili si prekvalificiran.
Ili si im premršav pa postoji mogućnost da lažeš kada kažeš koliko jedeš. Ili si im predebeo pa bi se trebao sramiti kada bi volio pojesti nešto.
Ili ne odobravaju vašeg partnera kao da su oni s njim, a ne vi, ili misle da biste trebali biti s tom i tom osobom jer je ona prava za vas. Pa sigurno oni bolje znaju! Kako biste vi mogli znati s kime želite biti u vezi?
Prirodno je da ljudi imaju mišljenje. Nije stvar toga imaju li ljudi mišljenje, nego što rade s tim mišljenjem? Na koji način upotrebljavaju svoje mišljenje? A najvažnije od svega je-mijenjaju li svoje mišljenje kada shvate da ono nije takvo da im čini dobro?
Kada vam netko izražava svoje mišljenje i čini da se osjećate loše, sjetite se ima li trenutaka kada vi izražavate svoje mišljenje i činite da se netko drugi osjeća loše?
Bilo bi divno kada bismo svi izražavali svoje mišljenje samo i isključivo na način da činimo da svi budemo bolje.
U redu je kada primijetite da netko nešto dobro ne radi. A sada, na koji način mu kažete da to ne radi dobro? Na način da mu rušite samopouzdanje? Ili na način da se osjeća da je i ovako dobro radio, a sada će raditi još i bolje?
Što više budete radili na ovaj drugi način, to će se ljudi bolje osjećati kraj vas.
Otvoreni ljudi su oni ljudi koji dozvoljavaju sebi priznati da možda i nemaju dovoljno informacija o nečemu. Oni šire svoje znanje. Otvoreni su za nova znanja, nove informacije, mišljenja, mogućnosti. Ne odbacuju nešto prije nego skupe još informacija.
Ne možete proširiti znanje zatvorenoj osobi. Osobi koja cijeli život ima isto mišljenje, iste stavove.
Ljudi vole biti u pravu. Vole misliti da o svemu sve znaju. Vole nametati drugima to što misle.
Ne kaže se za bezveze da nije važno što se priča, nego tko priča.
Recimo da ste vitki, osjećate se dobro. Razmišljate o tome kako želite biti u boljoj formi i imati još čvršće tijelo.
Kako ćete prihvatiti mišljenje osobe koja vam govori kako to postići, ako znate da se ta osoba bori s viškom kilograma i često se žali po tom pitanju? Sigurno nećete od nje učiti o tome.
A zašto se onda uvrijediti kada vam ta ista osoba kaže da ste bezobrazni jer ju nećete poslušati? Ta osoba je frustrirana svojom situacijom.
Kada biste gledali očima duše vidjeli biste tužnu osobu koja želi smršaviti. Da ona nije frustrirana, pohvalila bi vašu liniju i pitala vas kako vam uspijeva. Ponekada bude teško sjetiti se ovakvih stvari dok vas netko umanjuje.
Zato se kaže da je važno tko priča, a ne što se priča. Nije to samo kada vas netko sputava ili vrijeđa, nego i kod savjeta, učenja o životu. Nećete siromašnu osobu slušati dok vam daje savjete o novcu.
Kada bi se ti ljudi bavili sobom umjesto vama, vrlo brzo bi im život bio divan i onda bi oni bili ti koji bi se čudili ovima što se bave drugima umjesto sobom.
Tuđe mišljenje je najbolje ostaviti tamo gdje mu je i mjesto. U tuđoj glavi, u tuđim mislima. Tuđe mišljenje može imati utjecaja na vas samo ako dozvolite da ono postane vaše mišljenje.
Vaš um je poput kraljevstva. I vi ste kralj u svome kraljevstvu. Tuđa mišljenja su poput mišljenja drugih kraljeva, iz drugih kraljevstva. Dozvoliti tuđem mišljenju da vlada vama je kao da dozvolite da drugi kraljevi vladaju vašim kraljevstvom.
A tko bi to htio?
Zavladajte svojim kraljevstvom. Savjeti drugih ljudi, ako osjećate da su dobri, mogu biti poput dobronamjernih mišljenja drugih vladara koji znaju kako vladati svojim kraljevstvom. I mogu vam dobro služiti.
Zašto uvažavati savjete onih kod kojih vidite da nema podloge? Kamo vas ti savjeti vode?
I zapamtite. Obično su odgovori u vama. Vrlo često kada se osamimo odgovori sami dođu. Pustite druge ljude. Onaj tko najviše viče, izražava svoje mišljenje i najpametniji je, obično je onaj kome najviše treba i pomoć i znanje.
Znajte da ste vi i više nego dobri upravo takvi kakvi jeste. Ne zanima me ni koliko kilograma imate, ni koje ste škole završili, ni koliko godina imate. Nije škola mjerilo znanja. Rijetko nas škola učini mudrima.
Nisu ni kilogrami mjerilo težine vašeg srca koje može narasti i biti lakše i ljepše od najvitkije i najljepše osobe. Nije dob mjerilo nečije starosti. Ponekada najstariji imaju neviniju i nježniju dušu od samoga djeteta. A opet, oni mlađi kriju dublje znanje i iskustvo od bilo koga starijeg.
Ništa me ne može toliko dirnuti kao moje vlastito mišljenje o meni samoj. Da mi deset ljudi kaže da sam glupa, svaki put mi može doći da se samo nasmijem. Ali, da sama sebi kažem da sam glupa, boljelo bi me najviše.
Najvažnije je samo ono što vi mislite o sebi.
Također, mišljenje do kojeg mi je stalo je mišljenje koje je ljubav, koje širi ljubav, priča iz ljubavi i koje je ljubav samo.
A ljubav nema niti godine, niti dob, niti kilograme, niti fakultete.
Vi to već i jeste. Vi jeste ljubav. Očistite prašinu s krune koja leži zaboravljena, stavite je na glavu i budite kraljevi svoga kraljevstva ljubavi.
Imate moj naklon, Vaše Veličanstvo. A sada idite i vladajte!
Maja Pernar
