Stamatis Moraitis – Čovjek koji je (skoro) zaboravio umrijeti

Priča koja je oduševila svakoga tko ju tijekom ovih godina čuo…

Kada su liječnici Stamatisu Moraitisu (1914-1913), grčkom ratnom veteranu 1976. godine dijagnosticirali neizlječivi rak pluća, on se pomirio s tim da će umrijeti. Devet različitih liječnika reklo mu je kako mu je ostalo šest mjeseci života s tim da bi trebao odmah krenuti na agresivan tretman kemoterapijom. Kako se nije želio liječiti riskantnim tretmanom, kemoterapiju je odbio i vratio se u rodnu Ikariu, otok u Grčkoj. Ikaria je inače otok kojeg su istraživali mnogi znanstvenici jer ljudi na njemu žive 10 godina duže od europskog prosjeka i odličnog su zdravlja.

Nakon toga, dogodilo se nešto nevjerojatno. U samom početku, “srezala” ga je depresija pa je po cijele dane boravio u krevetu, a njegova supruga i majka, brinule su o njemu.

Jednog dana, povratila mu se vjera i želja za životom, doduše kratkim jer je mislio kako mu je još malo vremena ostalo.

Krenuo je aktivno živjeti. Nedjeljom ujutro penjao se na brdo na kojemu se nalazi grčka pravoslavna crkva u kojoj je njegov djed bio svećenik. Počeli su ga obilaziti njegovi prijatelji, kada su saznali da se vratio u rodni kraj i svaki dan bi s njima pričao satima uz dvije boce lokano proizvedenog vina.

“Barem ću umrijeti sretan”, pomislio je.

Idućih mjeseci iz nekog razloga, počeo je osjećati snagu. Jednog dana, odlučio je posaditi svoj vrt. Nije očekivao da će doživjeti plodove tog vrta, ali je to bio dobar razlog da uživa na suncu i svježem zraku, pored mora.

Prošlo je šest mjeseci, ali Moraitis nije umro. Umjesto smrti, pobrao je svoje povrće, očistio je obiteljski vinograd, saživio se s otokom, počeo je raditi u vinogradu i masliniku, budio se rano i po cijele dane provodi vani, na zraku. Sam sebi je radio ručak sa povrćem iz svoga vrta. Kad bi došla večer otišao bi u lokalnu kavanu gdje je igrao domine do dugo iza ponoći.

Godine su prolazile. On je bio sve zdraviji, tako se osjećao. Nadogradio je svoju kuću s još nekoliko soba.

Nakon 30 godina takvog života doživio je 97 godina i kada je shvatio da nije umro i odlučio je posjetiti liječnike sa svojim nalazima kako bi provjerio što se dogodilo. Kada se vratio do liječnika koji su mu rekli kako ima samo 6 mjeseci, zanimljivo je kako su svi do jednoga bili mrtvi.

Sve ih je nadživio.

I to tako da nikada nije otišao na kemoterapiju koja mu je trebala malo produžiti život. Samo se preselio u Ikariu.

Moraitis je umro kada je imao 100 godina, sretan i zdrav. Umro je od starosti, a rak koji se spominjao, više nije postojao.

Što se dogodilo?

Izgleda da bolestan čovjek ne treba toliko medicinu koliko treba vjeru, volju i vraćanje prirodi. Za zdravlje je potrebna regeneracija tijela i duha. Mjesto u koje se vratio, Ikaria, grčki je otok koji je pozat po stogodišnjacima i po zdravoj hrani. Mještani tog otoka gotovo da ni ne znaju za bolesti srca ili raka. One su iznimno rijetke.

Djevičansko maslinovo ulje, rikola, blitva, kozje mlijeko, čajevi od lokalnog bilja, pravo vino, leća, domaći kruh od cjelovitog zrna, začini poput origana, peršina i vlasca odlične su namirnice koje se tamo koriste svakodnevno. Također tamo se meso rijetko jede, tu i tamo riba.

“Možda nemamo mnogo novca, ali uvijek imamo hranu na stolu i zabavljamo se s obitelji i prijateljima. Ne žurimo se sve obaviti preko dana pa ponekad radimo i po noći. A na kraju dana ne odemo sjesti na dvosjed i gledati TV, već se družimo, smijemo, govore mještani Icarije.”

Posebnost života u Ikariji koja liječi sve bolesti je u tome što se nikome ne žuri živjeti. Sve što jedu i piju sami proizvode u svome vrtu. Puno pješače i po 20 km na dan, a poslijepodne cijelo selo odmara. Puno se smiju i druže kao obitelj i kao prijatelji. Proširene obitelji su česte, stari ljudi su aktivni, poštovani i uključeni do dugo u starost, demencija i depresija su skoro nepoznate. Ispijaju puno domaćeg biljnog čaja i jedu svoju hranu. Žive bez ikakvog stresa i zbog toga su sretni. Jurnjava za novcem kod njih ne postoji.

Recept za izlječenje na temelju života u Icariji

– Mediteranska dijeta. Puno sirovog i domaćeg povrća. Izbaciti meso ili ga ograničiti na jedan obrok tjedno, bolje riba. Domaće maslinovo ulje, sjemenke, žitarice. Domaći kruh s cjelovitim žitaricama. Domaće voće i povrće. Domaće vino.

– Puno biljnog čaja. Čaj ima diuretička svojstva i ima mogućnost istjerati sve otrove iz tijela, ako je domaći naravno.

– Odmor. Odmarajte ako ste umorni. Ne prisiljavajte svoj organizam na život uz malo sna. Ljudi koji poslijepodne odmaraju bar 5 puta tjedno po pola sata imaju 35% manju šansu od kardiovaskularnih oboljenja. Također se smanjuje i hormon stresa.

– Budite aktivni u prirodi. Nemojte pušiti. Šećite, upijajte sunce i more ili zelenilo, šumu, travke. Radite, gradite, sadite. Osjećajte se korisno.

– Ne jurite sa životom i oslobodite se strahova i stresa. Družite se s prijateljima, s obitelji, puno se smijte i ne očekujte od života ništa. Jednostavno se prepustite ljepoti života. Ukoliko je moguće preselite se u mjesto bez smoga, u mjesto bez otrova u zraku. U mjesto gdje vas nitko neće tjerati ili prisiljavati na bilo što. Živite život i zaboravite na bolest. Živite kao da ju opće nemate, kao da ne postoji.

Tako je živio Moraitis i živio.

Nadživio je sve one koji su ga uvjeravali da će umrijeti.

dnevno.hr