Vi uvijek imate sebe. Ovdje i sada. Sjećate li se sebe? Jeste li se zaboravili i najvažnije pitanje: Jeste li možda poželjele sebe? Onu pravu sebe, onu veličanstvenu sebe, onu sretnu sebe, onu smirenu sebe. Vidite kako ste veličanstvene, kako ste vrijedne životu. Gdje smo to usput izgubile sebe, a nismo ni primijetili da nas nema, do sada.
Suvremena žena, u borbi i trci za svakodnevnicom i pokušajima da što uspješnije djeluje u više sfera svoga života, zaboravi na svoju primarnu ulogu, koja joj je rođenjem dodijeljena. Malim dijelom zbog svojih osobnih ambicija, a većim dijelom zbog pritiska društvenih okolnosti u kojima živi.
Ako krenemo od nepobitne činjenice da polovinu svjetskog stanovništva čine žene, a drugu polovinu odgajaju, onda moramo malo zastati i dobro se zamisliti nad ovom činjenicom. Mora se zamisliti i žena kao glavni odgajatelj temelja društva, ali i društvo koje stvara ambijent ženi, kako bi što uspješnije mogla obaviti ovako zahtjevnu i odgovornu odgojnu ulogu.
Idealno bi bilo društvo koje bi bilo u stanju adekvatno prihvatiti dobro odgojenog i usmjerenog mladog čovjeka, kojeg mu obitelj preda kao najdragocjeniji poklon. Društvo mora biti spremno da ga uspješno prihvati u moralnom, intelektualnom, duhovnom, sigurnosnom pogledu, odnosno osigurati mu kontinuitet ovih vrijednosti u okviru kojih će nastaviti rasti i napredovati.
A koliko nam je danas siguran mlad čovjek, kada izađe iz svoje obitelji kao sigurnog okruženja u moralnom, intelektualnom, duhovnom i sigurnosnom pogledu?
Ako krenemo od Maslowljeve hijerarhije potreba, koji je osnivač humanističke psihologije, naš prosječan čovjek teško može zadovoljiti ijednu od svojih elementarnih potreba.
Rast i napredak naše djece ne može čekati da društvo konačno postane svjesno istinske uloge ispravno odgojenog i usmjerenog mladog čovjeka. Mi žene, kao najvještiji akrobati moramo balansirati na tankom užetu pravog puta, kojim pokušavamo što uspješnije kretati se sa svojom djecom, obitelji. Vukovi su ispod i bojimo se da ne padnemo.
Žena je u većini slučajeva svjesna svoje odgojne uloge i svjesna ja da dijete treba odgajati na više razina: odgajati ga da bude korisno sebi, ali odgojiti ga da bude koristan i društvenoj zajednici u kojoj će sutra uzeti aktivan udio. Znači svjesna je da sebičan i samousmjeren odgoj neće donijeti dobro ni djetetu ni društvu.
Nažalost, trenutno živimo u društvu u kojem nam je ova odgovorna i zahtjevna uloga dobro otežana. Živimo i radimo u tradicionalnoj sredini gdje sve što je muškarcu vrlina ženi je mana, u radnoj sredini još ulažemo veći trud za isti ili manji rezultat u odnosu na naše kolege … . Danas je, u većini slučajeva pošten rad postao ekscesan. Vi svojim požrtvovanim radom unosite nemir, remetite mir onima koji na druge načine dolaze do rezultata.
Uspješno društvo mjeri se s više kriterija, a najvjerodostojniji je sljedeći: koliko je u stanju i kakve je mehanizme uspostavilo da bi se uspješno moglo brinuti o najslabijim i najranjivijim svojim članovima – djeci, omladini, starima, iznemoglima pa i ženama i njihovima pravima.
Koliko je do sada naše društvo bilo u stanju da se brine o onima koji su nam sutra budućnost, o onima koji su svoje zdravlje i tijelo istrošili radeći za to društvo, o ženama koje sve ovo pokušavaju držati na okupu brinući o svojoj djeci i pomažući i brinući za iscrpljene roditelje koji od svog prošlog, poštenog rada ne mogu imati dostojanstvenu starost bez nas i naše pomoći – procijenite sami.
Konstruktivno i destruktivno znanje
U svakodnevnom komuniciranju sa ženama jedna stvar postaje uočljiva i primjetna. Što je žena šire i više obrazovanija, što više čezne da proširi svoje znanje, kako formalno tako i stručno, u njenom pogledu u njenim očima je primjetan veći nemir, strepnja, tuga, strah.
Svako znanje, može oslobađati, ali znanje može i porobljavati. Znanje što sve može napraviti hidrogenska bomba, kontraindikacije antibiotika ili bilo kojeg drugog lijeka, što sve može napraviti na zemaljskoj kugli oštećen zemljin omotač su znanja koja u osobu unosi nemir, strah, strepnju, nesigurnost.
Od količine znanja kojoj smo svakodnevno izložene, dovele smo se u situaciju da ne uživamo u svjetlosti sunca, a svjetlost sunca, šare koje ono pravi po tepihu, nijanse cvijeća i trave kada se po njemu razliju sunčeve zrake, sve su stvari u kojima više ne stižemo uživati. Napunile smo se nepotrebnim stvarima i teško koračamo dalje. Životni kufer je postao pretežak.
Zato velika količina usvojenog, destruktivnog, neselektivnog znanja, traži da mu nosilac bude emocionalno jaka, stabilna i smirena osoba. Danas, u jednom danu, osoba primi i procesuira više informacija nego li je prije jednog stoljeća jedna osoba za cijeli život. To su dokazala istraživanja. I uglavnom su to nepotrebne, negativne, destruktivne informacije, ali talože se u podsvijest.
Iz navedenih razloga su pod većim stresom i pritiskom žene koje više i šire znaju, koje se brzo kreću kroz život. One jednostavno ne stižu tijekom dana da pravilno procesiraju informacije koje pokupe namjerno ili slučajno. S takvim neselektiranim informacijama liježu u krevet, nose ih sa sobom i u sebi i tako i slijedeći dan, i drugi. I treći. A podsvijest radi svoj dio posla.
Podsvijest je pasivni primalac. Ona informacije prima i uopće je nije briga trebaju li nama sve te informacije i znanja, jesu li po nas štetne ili ne, jesu li nam korisne ili ne. Ne, ona ih samo slaže takve sirove kakve ih dobije i jednog lijepog sunčanog dana, počinje nam ih slati kao iskustva. Emocije i vibracije koje odašiljemo već počinju djelovati. Pa počinjemo privlačiti sve više i više negativnih misli, negativnih ljudi, loših iskustava, manjak novca, nesposobnost da više išta i igdje stignemo na vrijeme i tako u nedogled.
Velika je razlika između inteligentne osobe s razvijenom inteligencijom i osobe koja ima visoko formalno znanje i široko stručno i opće znanje. Sve osobe u ogromnoj većini su inteligentne. Jako je inteligentna i sposobna žena ona koja s jako malim primanjima uspijeva relativno uspješno voditi ekonomiju svoje obitelji, savjetovati svoju djecu u pogledu moralnog, tjelesnog, duhovnog, socijalnog i bilo kojeg drugog aspekta odgoja.
Skoro da ona to u većini slučajeva radi uspješnije od ovih drugih. Zašto? Nju jednostavno ne interesira hidrogenska bomba, nju jednostavno ne interesiraju kontraindikacije antibiotika. Pa doktor ih je prepisao, njeno je samo da pazi na raspored davanja lijeka. I točka. Nema onog u svim stvarima: a što ako ipak! Ma nema što ako ipak! Imaju samo ogoljene činjenice.
Jednostavno, ovakav tip žene ne traži dubinu, širinu, visinu, obim u svim, stvarima, pojavama i situacijama. Ona ih prihvaća takve kakve jesu i ne analizira ih. Ona vjeruje ljudima, životu i ta vjera joj se vraća. Ona je od početka znala da mora praviti svoj mikrosvijet.
Bila je od početka svjesna da je premala za makrosvijet. Da joj je on nepotreban. Jasno joj je da ne treba biti univerzalna sveznalica i opća neznalica. Ona je jednostavno emocionalno stabilna osoba koja odgoji emocionalno stabilnu osobu. Njeno dijete ne cjepidlači, ne secira svaki problem, opraši razbijena koljena i ide dalje. Izraste u sigurno, samopouzdano i samosvjesno dijete, oslobođeno anksioznosti, hiperaktivnosti i svega onoga čemu su podložna djeca na današnjem stupnju razvoja i ovakvog organiziranja obitelji i društva. Svojom strepnjom i strahovima naučimo i djecu tome.
Ova vrsta žena sve ove stvari rade popuno prirodno. Nisu upale u zamku i oboljele od suvremenih strahova, nemira i neuroza. Možda i ne znaju da postoji podsvijest, ego… pa što će joj to. E, nama treba jer se od nas u poslovnom i društvenom okruženju kao žena traži sve više i više. Mi i dajemo od sebe sve više i više, ali i plaćamo debelu cijenu za to. Imamo sebe sve manje i manje.
Žena bi trebala osvijestiti i početi svjesno raditi na svom emocionalnom čišćenju i samoodgoju. I to svakodnevno i što prije.
Za početak. Postavite sebi jednostavno pitanje: Tko sam ja, koje je moje mjesto i uloga ovdje. Tko sam ja u odnosu na ovu informaciju (stvarno zainteresirana ili i ne, treba li meni ova informacija ili ne), što ja želim biti u odnosu na ovu pojavu (uplašena ili smirena, sretna ili nesretna), tko sam ja i tko želim biti u odnosu na ovakvo negativno ponašanje ove osobe (smirena – razjarena, ljuta – ravnodušna), (suosjećana-bezosjećajna)….
Za ovakvu vrstu samocenzure potrebno je izgraditi svjesnost i prisebnost, u svakom trenutku, odnosno samo stvoriti rutinsku naviku da postavimo u svakoj situacije sebi ova jednostavna pitanja. I ne živcirajte se, za par dana ovo će preuzeti podsvijest i rutinski odrađivati posao za vas. Nećete biti ni svjesni da ste sebi postavljali ikakva pitanja ona će to početi automatski raditi i klasirati. A vi ćete se početi oslobađati.
Druga stvar: čuvajte nevinost svakog dijela vašeg tijela, svake vaše misli, svake vaše emocije, čuvajte nevinost svoga uma, ne punite ga nepotrebnim informacijama. Ovdje ne mislim baš na čisto fizičku nevinost nego onu mnogu suptilniju, ljudskiju, moralniju. Ovu drugu, osrednji plastični kirurg može čak i nadomjestiti, ali ove druge nevinosti, teško.
Timovi najstručnijih psihologa, neuropsihijatara će vam teško pomoći ili će trebati dugo vremena i novca, a vi ćete se početi osjećati sve nenormalnije. A u zbilji, sasvim ste u redu, samo ste malo izgubili sebe. Eh, sada, put do Himalajskih visina je dalek, skup, a možda i dođete pa ne pronađete Dalaj Lamu.
VI uvijek imate SEBE. Ovdje i SADA. Sjećate li se sebe? Jeste li se zaboravili i najvažnije pitanje: Jeste li možda poželjele sebe? Onu pravu sebe, onu veličanstvenu sebe, onu sretnu sebe, onu smirenu sebe. Vidite kako ste veličanstvene, kako ste vrijedne životu. Gdje smo to usput izgubile sebe, a nismo ni primijetili da nas nema, do sada.
Pitao čovjek mudraca: „Jesam li dužan pomagati svojoj ženi u kuhanju i drugim kućnim poslovima?“
„Nisi“ – odgovori mu mudrac. Čovjek krenu zadovoljan i sretan. Sada bez grižnje savjesti može se izležavati po cijeli dan. Ovaj mudrac je nadaleko poznat po svojoj učenosti u vjeri. Mislio je u sebi pa mogao bi ja uvjeriti svoju ženu da mi svaku noć pred spavanje pere noge u lavoru i masira ih. Bolje bi zaspao poslije teškog dana. Na odlasku se okrenu i upita mudraca: „Imaš li što poručiti mojoj ženi“?
„Imam, reci joj da nije dužna kuhati za tebe i raditi kućne i sve druge poslove. Kada si ovamo krenuo koga si ostavio u kući – robinju ili životnog druga?”
Kara Kardaš
