Već itekako osjećamo smjenu godišnjih doba. Dani su puno kraći. Noći duže i hladnije. Snaga Sunca slabi, a sve više se osjeća snaga Mjeseca. Kiše su učestalije i obilnije dok osjećamo hladnoću vjetra i mokrinu koja se sve dulje zadržava na tlu, ali i u zraku. Zemlja postaje hladnija, a elementi vode i vjetra su sve izraženiji. Tu skladnu igru mjena, čovjek je nekada pratio i razumio. Još za ljeta je skupljao ogrjev, spremao plodove i pleo debele čarape za razdoblje zime. No negdje smo putem, gradeći udobnost u kojoj smo i zimi mogli hodati kućom u kratkim rukavima i tankom haljetku, zaboravili na to da izvan tih zidova u kojima živimo udobnost suvremenosti, postoji i živi Priroda.
Ona koja ima zakone jače od svih onih koje smo mi napisali. Koju smo odlučili mijenjati zapravo mijenjajući sebe dok Ona, uvijek ima ista, nepromijenjena pravila. Noć pada, a dan se budi. Zvijezde sjaje, a doba se izmjenjuju. Pa smo gradili tvornice, elektrane i gradove. Vjerovali smo u to kako možemo promijeniti sve što poželimo. Pa smo ju nemilice bušili, zidali, rušili. Sve smo pokušali dok je Ona strpljivo čekala. Danas, kada govorimo o ugrozi Planete Zemlje, naivno vjerujemo u to kako je Ona ugrožena ispuštajući s uma činjenicu da smo zapravo ugroženi – mi. Tek povremeno se zapitamo gdje nam to leži budućnost zaboravljajući da nam leži u vlastitim rukama.
A živjeti u skladu jednostavno znači – uskladiti se. To usklađivanje je poput sata. Točno osjetiš kako se primičeš trenutku u kojem se kazaljke skladno poklope. Kucati u ritmu je moguće, ali samo ukoliko to iskreno odlučimo. Donesemo odluku i sprovedemo ju.
Neki mi je dan klijentica gotovo pola sata nizala kako ne pije tablete za spavanje jer ih treba, mora i želi piti već su joj dostupne, lako se nabave «bez recepta» pa to onda valjda znači i da «nisu škodljive» pa što da je brige noću muče kada uz njih, tako male i sitne tabletice, ona lakše zaspi. Tabletica svoje radi rekla sam, no uzrok nesanice i dalje ostaje. Drugima dajemo da misle umjesto nas. Prepuštamo se vodstvu kampanja. Pa nam je tanjur odavno promijenio veličinu u koju sada stane puno više od skromnoga obroka. A krećemo se manje. Zapravo, gotovo se više ni ne krećemo. Rijetke su osobe koje svakodnevno propiješače samo pola sata obične, dnevne šetnje. Ah, nemam za to vremena. Autom ćemo brže.
Dok ponekad spremam neki od svojih čajeva, razmišljam o tome koliko ljudi umjesto tog prekrasnog napitka, posegne za tekućinama današnjice s kojima «Piješ i osjećaš se bolje». Te definicije o «boljem» gutamo jer smo na «bolje» zaboravili. Ostavili smo ga okačeno na djedovim štapovima za šetnju ili zabodeno u bakine igle za pletenje. Ali, dok tako ovo pišem, sjetim se da ovaj tekst ipak stavljam na mjesto gdje ima ljudi koji će ovo, vjerujem, rado pročitati. Mjesto na kojem će zrno iz čaja pasti na tlo i klijati. Takvi će, vjerujem, reći da, kada hladno dolazi, vrijeme je za toplo, gusto i uljno. Vrijeme za slatko, slano i kiselo. Valja nam izaći na hladnoću zraka a zatim se, nakon šetnji, grijati toplim napitkom, trljati ruke dok krv ne prokola i ušuškati se toplim dekicama. Sjesti uz kamin i upaliti vatru. Prisjetiti se snage meda, ghee-ja, citrusa i orašastih plodova. Kada smo za blagdana i svetkovina, baš te darove jedni drugima poklanjali, radovali smo se tome darku jer on je bio dar zdravlja. Znali smo da je to čin ljubavi. Jer, kada ti netko pokloni naranču iz koje se izdvoji nektar soka što hrani ti tkiva, što drugo nego biti istinski sretan.
Senka Kušer-Mijić, ayurvedski terapeut, intuitivni dijagnostičar
ayurveda4you.net
*** Mogućnost prijave na ayurvedsku i intuitivnu dijagnostiku te pregled programa / aktivnosti do kraja godine – pogledajte ovdje.
