Znate onaj trenutak kad dobijete objašnjenje za nešto, onaj ”aha” moment kada vam se poslože u glavi sva pitanja koja ste cijeli život vukli kao balast i nikako da nađete odgovor. E u tom trenutku su meni došle ove tri riječi kao definicija i moguće riješenje.
Živimo u čudnim vremenima, na sve strane vidimo krizu u odnosima, kako u obiteljima koje su neka osnova društva pa dalje u raznim zajednicama koje su nastale iz materijalnih ili duhovnih razloga.
Svi samo želimo biti sretni, sve radimo da bismo postali sretni, a opet na licima ljudi oko nas vidimo tugu i potištenost. Danas u zapadnoj civilizaciji nitko nije gladan, svi imamo krov nad glavom, zdravstveno osiguranje i slično, materijalno smo u puno boljoj situaciji u odnosu na sve generacije prije nas. Ne kažem da su bili sretniji, ali vjerovatno nisu bili ni nesretniji.
Ovdje želim nešto napisati o sreći u odnosima, iako ne znam koliko možemo biti stvarno sretni bez kvalitetnih i dubokih odnosa, jer napravljeni smo kao bića ljubavi. Rečeno je da nas je Božanska Osoba i stvorila zbog ukusa razmjene odnosa, ako on nije uspio uživati sam koji je sve ovo i stvorio, ne znam kolike su nama šanse.
Duhovni ljudi pišu o ljubavi prema Bogu ali ja bih krenuo od osnove, odnosa prema partneru. Mogu pričati samo u skladu sa svojim realizacijama, tako da se nadam da me napredne osobe neće previše kritizirati. 🙂
Svima nam je poznat onaj osjećaj prve zaljubljenosti kada smo puni poleta i vjerujemo da smo pronašli idealnu osobu za nas. U praksi taj osjećaj traje godinu do dvije i većina duhovnih ljudi zna da to baš i nema veze s ljubavlju.
Ali možemo li imati taj osjećaj ushita i da razvijamo duboki odnos sa našim partnerom. Možemo li razviti i jače osjećaje oduševljenja i zahvalnosti što smo sa nekom osobom bez da se osjećamo ovisni i u potrebi za tom osobom.
Dok to pokušavamo s materijalnom svjesnošću teško je moguće o tako nečem pričati, svjedoci smo da živimo u vremenu kad se sve gleda kroz materiju, cilj je biti moćan i uspješan, imati lijepo tijelo i uživati što više.
Izmišljene su i lutke za muškarce koje su iste veličine i oblika kao zgodne djevojke, s kožom koja je na dodir jednaka kao da dodirujemo kožu žive žene, ali ipak nešto tu nedostaje.
Nedostaje duhovna iskra, energija, ono što definira život i daje ukus nekom odnosu.
Ali kako imati čist odnos bez zaprljanosti požudom, sebičnošću, seksom?
Seks je po definiciji raznih duhovnosti pervertirana ljubav, a svi mi koji smo u materijalnom tijelu smo tu jer smo pervertirani na neki način. 🙂
Je li rješenje u celibatu, ako nasilno potisnemo sve naše potrebe i posvetimo se služenju drugih, zaboravljajući na sebe. Ne nikako, probao sam to godinu dana i mogu reći da možda i postoji par ljudi na ovom svijetu koji su došli do višeg ukusa i ne trebaju taj pervertirani ukus, ali uz svo poštovanje znam da to nije za veliku većinu. Rečeno je da je tanka granica od sveca do terorista jer na isti način dolaze do svog cilja, tvrdim režimom i strogim slijeđenjem propisa i pravila.
Uvijek mi je tužno čitati o nekom novom slučaju zastranjenja u duhovnim redovima neke organizacije gdje se ljudi počinju odavati raznim vrstama seksualnih devijacija. Poznato je da se to često događa zbog potiskivanja svojih energija i potreba.
Velika većina duhovnih ljudi se rastaje, iako su svoje živote posvetili višim vrijednostima i služenju drugih.
Sve je ovo dobro poznato pa gdje je rješenje? Kako postići odnos s jednom osobom koji nas ispunjava radošću i ushitom prve zaljubljenosti?
Razmislimo sada bez teorija i naučenoga, pokušajmo doživjeti svoje tijelo i promotrimo sve što se događa u nama.
Volim pričati samo na osnovu svojih iskustava bez citiranja raznih spisa jer sam primjetio da se ljudi svih religija i denominacija svađaju kada pričaju iz glave, o naučenom znanju, citirajući spise za koje bi i život dali.
Najlakše je prepoznati fanatika ako se naljuti kada kažete nešto šta nije u skladu s njegovim uvjerenjem, znam to jer sam i sam bio takav. I to kakav! 🙂
Znači sve se svodi na to gdje se nalazi energija i naš fokus. Ako smo u glavi volimo analizirati. Analiza često vodi paralizi, jer um ne može razumjeti emocije. Izađimo iz glave za početak.
Gdje je energija kada smo uzbuđeni, kada želimo partnera? U drugoj čakri, malo niže od pupka, tu se javlja materijalna želja za uživanjem. Postoji ukus u tome tu nema dvoumljenja, pa morali smo dobiti taj užitak da bismo prihvatili obavezu koju donosi sa sobom odgajanje djece i uzdržavanje obitelji.
Ali da li je to način da budemo sretni, koji su rezultati koji dolaze nakon toga, poštujemo li osobu koju gledamo samo kao objekt našeg zadovoljstva.
Svi duhovni putevi se slažu u tome da je seksualna energija životna energija i da je ne bismo trebali rasipati ako želimo napredovati ka duhovnosti i sreći.
E sad je ovo šizofrena situacija, želimo biti sretni, ali materijalni način nije dobar za dugotrajnu sreću. Duhovni način koji se savjetuje za duhovno napredne ljude da se posvetimo duhovnim aktivnostima i da u tome pronađemo viši ukus je cilj, ali što do tada. Naša želja je da budemo sretni u svakom trenutku.
Pokušajmo napraviti jedan eksperiment. Zamislimo se da vodimo ljubav s partnerom i umjesto fokusa na drugu čakru uzdignemo energiju do srca, u Anahatu – četvrtu čakru. Automatski se javlja osjećaj suosjećajnosti i velikodušnosti, te se želja za sebičnim uživanjem zamjenjuje za želju da usrećimo svog partnera.
Žene su prirodno suptilnije i otvorenije za rad s energijama i one mogu pomoći svojim partnerima.
Rad sa četvrtom čakrom nam pomaže da zacijelimo emocionalne rane i otpustimo stare osjećaje tuge i gubitka, emocionalne težine, očaj i depresiju (bijes okrenut prema sebi), osjećaje nevoljenosti i neprihvaćanja.
Kada zacijelimo vlastite rane možemo iskoristiti tu snagu srca tako da je usmjerimo prema drugima i da šaljemo ljubav svom partneru. Bezuvjetna ljubav je želja da vidimo drugu osobu sretnu bez obzira što dobivamo za uzvrat.
Važno je da pošaljete svoju ljubav nježno i bezuvjetno, stapajući se sa tom osobom, gubeći dvojnost, a opet ostajući jedinka. Uh sad smo na skliskom terenu. Teško je ovo razumjeti, ali ponavljam izađimo iz uma i uđimo u srce. Ono može razumjeti.
Mislite koliko ljubavi i brige imate za tu osobu. Potaknite te osjećaje u svom srcu i neka se slobodno razvijaju. Sada zamislite da ti osjećaji teku od vas ka toj osobi u obliku predivne energije. Zamislite da ste nježno ponudili svoju ljubavnu energiju toj osobi.
Pokušajte osjetiti da li ona prihvaća tu energiju od vas. Osjetite povratnu informaciju od te osobe. Često se u momentu povezivanja javlja jasan osjećaj što ta osoba doživljava u tom trenu, osjeća li pritisak i bol ili je radosna i zahvalna.
Ako osoba počne prihvaćati vašu ljubavnu energiju, trebali biste osjetiti da je ta energija počela teći i kako prodire u srce. Možda ćete morati svoju svjesnost povratiti natrag prema vlastitom srcu, kako bi ste održali snagu vaše ljubavne energije. Nakon što primatelj počne prihvaćati energiju koja dotakne njegovo srce, to se postupno pretvori u sve jaču i stabilniju zraku usmjerene energije.
Što više vježbate, bolji ćete postati u tome i više ljubavi ćete stvoriti u vašem odnosu. Možete li zamisliti trenutak kada zaboravite na sebe i gubite potrebu za vlastitim zadovoljstvom, uživate u zadovoljstvu druge osobe.
Nemate potrebu za orgazmom. Kompletno ste zadovoljni i nemate potrebu to narušiti nižim ukusom. A to je prije bio najveći užitak u vašem životu.
Taj osjećaj ispunjenosti najbolje opisuje sam naslov – Jedno u Duhu.
Zadržimo taj osjećaj u srcu i dalje, neka nas otvorenost i povezanost prati u svim ostalim odnosima.
Da li je moguće u svim zajednicama postići harmoniju i zahvalnost koju nam samo srce može dati. Samo sretni ljudi mogu druge činiti sretnima.
To su sve pitanja na koja tek moramo naći odgovore, ali krenimo od početka. Svog odnosa s najbližim osobama.
Dok ne zacijelimo svoje srce ne možemo se otvoriti jer smo u strahu.
Ljubav pobjeđuje strah. Pobjeđuje sve takozvane ‘Generacijske rane’ koje smo dobili od naših roditelja, a oni od svojih. Jednom sam čuo da je naš prvi smisao u životu i naša dužnost da zaustavimo Generacijske rane izlječenjem svog srca i tako pomognemo svojoj djeci da ne prolaze kroz ista bolna iskustva kroz koja smo mi prolazili zbog nesvjesnosti naših roditelja.
Svako djelovanje ljudskih bića znači samo dvije stvari: davanje ljubavi ili potraga za ljubavlju. Zato oprostimo svima koji su nas povrijedili i budimo zahvalni za iskustva koja su nas izgradila u osobe koje smo sada.
Sretno!
Autor: Brama
Za pitanja o primjeni i konkretnim problemima u odnosima možete postaviti pitanje na [email protected]
