Naša svjesnost je poput bijelog svjetla iz filmskog projektora. Ona je to svjetlo svijesti koje obasjava naš život, dajući nam do znanja da smo živi. Ona promatra kako dolaze i odlaze ljudi, mjesta, ljubavi i gubici. Naša svjesnost je naša najvažnija svojina. Ako ju izgubimo, gubimo sve. Kvaliteta naše reflektirane svjesnosti određuje kvalitetu našeg života. Svjesnost loše kvalitete slična je filmskom projektoru s mutnim osvjetljenjem. Mutna svjesnost obasjava jedan zamorni svijet ispunjen naporom i mukom.
Obožavam ići u kino. Na nekoliko sati potpuno se zadubim u zbivanja na ekranu. Kad zakoračim u kino, svoj svakodnevni život ostavljam za sobom. Film je samo igra svjetlosti na ekranu. Ali, u iluziju se udubim kao da je stvarna.
Tok misli u našem umu, od prošlosti ka budućnosti i od budućnosti ka prošlosti, stvara iluziju gibanja. Promatranje misli slično je gledanju filma. Kinematografski film je duga traka pojedinačnih slika ili kadrova. U jednoj jedinoj sekundi na ekranu će sjevnuti 24 kadra u nizu. Takvo brzo smjenjivanje sličica naš um ne može obraditi pa nam se čini kao da se na ekranu doista nešto giba. To je zaista čudnovato. Mi vidimo gibanje tamo gdje ga nema. Takvu iluziju stvara film.
Filmski projektor radi na jednostavnom principu. Jarko, bijelo svjetlo prosijava kroz film i stvara sliku na ekranu u prednjem dijelu kino-dvorane. Mi, publika, zadovoljno sjedimo i gledamo kako glumci stvaraju svoju čaroliju i zaboravljamo da oni nisu ništa drugo nego svjetlo i sjena. Smijemo se i plačemo kao da je fantazija zapravo stvarnost.
Naš je život baš poput tog filma. Odmata se iz misli u misao, iz minute u minutu, iz godine u godinu. Mi, publika, posve se zadubljujemo u dramu našeg vlastitog filma. Brinemo se zbog računa, uživamo u našoj novoj kući, promatramo kako djeca odrastaju i razmišljamo o vlastitoj smrti. Poput filma, naš je život svojevrsna iluzija, igra svjetlosti i sjene. Nemojte me krivo shvatiti. Naš život postoji, ali ne onako kako mi to mislimo. Ovaj pogrešno protumačen identitet uzrok je velike ljudske patnje.
Naša svjesnost je poput bijelog svjetla iz filmskog projektora. Ona je to svjetlo svijesti koje obasjava naš život, dajući nam do znanja da smo živi. Ona promatra kako dolaze i odlaze ljudi, mjesta, ljubavi i gubici. Naša svjesnost je naša najvažnija svojina. Ako ju izgubimo, gubimo sve. Kvaliteta naše reflektirane svjesnosti određuje kvalitetu našeg života. Svjesnost loše kvalitete slična je filmskom projektoru s mutnim osvjetljenjem. Mutna svjesnost obasjava jedan zamorni svijet ispunjen naporom i mukom.
Aktivnosti koje iscrpljuju svjesnost su prekomjeran rad, pretjerivanje u alkoholu, drogama i hrani, sjedenje satima pred televizorom i etiketiranje i prosuđivanje ljudi, stvari i situacija. Kada potratimo svjesnost, na koncu počnemo osjećati da nam nešto u životu nedostaje. Tako, recimo, možemo imati bogatstvo, slavu i divnu obitelj a da se ipak osjećamo nepotpuni.
S druge strane, kada vodimo brigu o našoj svjesnosti, život se osvježava, ispunjava i energizira. Sada ćete se zapitati: „Kako da vodim brigu o svojoj svjesnosti?” Upravo je to najljepši dio svega. O svojoj svijesti vodite brigu tako što postajete sve svjesniji! Može li uopće jednostavnije? Svjesnost jačate tako što ju koristite.
Da, čujem vas. Vjerojatno pitate: „Pa, kako da koristim svoju svjesnost?” Jesam li sada zaokupio vašu pažnju? E, pa, to je i odgovor…obraćanje pažnje. Obratite pažnju na ono što upravo radite. Obraćajte pažnju na sve. Kada vidite pticu, ne procjenjujte je, samo je gledajte. Uočite njeno perje. Gledajte kako krila pokreću njeno tijelo kroz zrak. Pažljivo slušajte zvukove koje proizvodi i ti će zvukovi postati vaša pjesma. Sada obratite pažnju na vjetar, šuštanje papira u vašim rukama, izmjenu udaha i izdaha, otkucaje svoga srca. Obraćajte pažnju na sve. U bijeloj svjetlosti svjesnosti iskoračite iz ekrana i postanite gledalac vašeg vlastitog životnog filma. Tek će se tada iluzija života rastopiti pred vašim očima, a zamijenit će je bogata stvarnost čiste svjesnosti.
dr. Frank Kinslow za Svjetlost
