Nije potrebno bježati iz grada da pronađete mir – Svjesnost se može njegovati uvijek i svugdje

Ima više tehnika disanja koje možete koristiti kako bi život učinili živopisnim i ugodnijim. Prva vježba je vrlo jednostavna. Dok udišete, govorite sebi “Udišući, ja znam da udišem.” Dok izdišete, recite “izdišući, ja znam da izdišem.” Samo to.

Prepoznajte svoj udisaj kao udisaj i izdisaj kao izdisaj. Ne morate čak izgovarati ni cijelu tu frazu, već možete koristiti samo dvije riječi: “udah” i “izdah” ili “u” i “izvan”.

Ova vam tehnika može pomoći da mislite na svoje disanje. Dok vježbate, disanje vam postaje mirnije i blaže, a vaš um i tijelo također se smiruju i opuštaju. To nije teška vježba. Za samo par minuta vježbanja možete ubrati plodove meditacije. Udisanje i izdisanje je vrlo važno i ugodno. Disanje je veza između našeg tijela i našeg uma.

Neki put naša glava misli jedno, a tijelo radi drugo. Koncentriranjem na disanje, na “udah” i “izdah”, ujedinjujemo glavu i tijelo i ponovo postajemo cjelina. Svjesno disanje je važan most. Za mene je disanje radost koju ne mogu propustiti. Svakog dana upražnjavam svjesno disanje, au mojoj maloj sobi za meditaciju imam ugraviranu rečenicu “Diši, živ si!” Samo disanje i osmjehivanje nas može usrećiti, zato što se tada potpuno oporavljamo i susrećemo život u sadašnjem trenutku.

Sadašnji trenutak, predivan trenutak

U metežu našeg užurbanog društva velika je sreća s vremena na vrijeme disati svjesno. Svjesno disanje se može vježbati ne samo dok sjedimo u sobi za meditaciju, već i dok radimo na poslu ili kod kuće, dok vozimo, sjedimo u autobusu, gdje god se zateknemo, u bilo koje doba dana. Ima mnogo vježbi koje nam mogu pomoći da svjesno dišemo. Pored jednostavne vježbe “udah-izdah” možemo recitirati ovu strofu dok udišemo i izdišemo:

Udišem i smirujem svoje tijelo, izdišem i smiješim se. U sadašnjem sam trenutku i znam da je predivan.

“Udišem i smirujem svoje tijelo.” Kada izgovorite ove riječi, to je kao da ste na vrućini popili čašu svježe limunade. Svježina prožima vaše tijelo. Kada dišem i izgovaram ove riječi zaista osjećam da udisaj smiruje moje tijelo i um. “Izdišem i smiješim se.” Vi znate da smiješak može opustiti stotine mišića lica. Osmijeh na licu je znak da ste sam svoj gospodar. “U sadašnjem sam trenutku.” Dok sjedim ovdje ne mislim ništa. Sjedim ovdje i točno znam gdje sam. “I znam da je predivan.”

Radost je sjedjeti, stabilno i opušteno, vratiti se disanju, smiješku, našoj pravoj prirodi. Naš susret sa životom je u sadašnjem trenutku. Ako sada nemamo mir i radost, kada ćemo ih imati – sutra, prekosutra? Što nas sprječava da budemo sretni baš sada?

Prateći disanje, možemo jednostavno reći: “Smirenje, smiješak, sadašnji trenutak, predivni trenutak.” Ova vježba nije samo za početnike. Mnogi od nas koji smo vježbali meditaciju i svjesno disanje četrdeset ili pedeset godina nastavljamo je prakticirati, jer je ova vrsta vježbanja tako važna i tako jednostavna.

Manje razmišljanja

Dok prakticiramo svjesno disanje, naše mišljenje će se usporiti i mi se zaista možemo odmoriti. Veći dio vremena provodimo razmišljajući previše, a svjesno disanje nam pomaže da budemo smireni i opušteni. Pomaže nam da ne razmišljamo toliko puno, da se oslobodimo tuge iz prošlosti i brige o budućnosti.

Svjesno disanje nas osposobljava da budemo u kontaktu sa životom, koji je divan u sadašnjem trenutku. Naravno, mišljenje je korisno, ali priličan broj naših misli je beskoristan. To je kao da svatko od nas u svojoj glavi ima CD koji je danonoćno uključen. Mislimo o ovome, mislimo o onome, i teško nam se zaustaviti. CD zaustavljamo pritiskom na gumb. Ali, nemamo gumb za razmišljanje. Možemo biti toliko zaokupljeni razmišljanjem i brigom da ne možemo spavati.

Ako zatražimo od liječnika tablete za spavanje, one mogu pogoršati situaciju, jer se za vrijeme takvog spavanja u stvari ne odmaramo. A ako nastavimo koristiti takve tablete, možemo postati ovisni. Uz to, i dalje živimo napeti i imamo noćne more. Prema metodi svjesnog disanja, kada udišemo i izdišemo mi prestajemo misliti jer izgovaranje “uzdah” i “izdah” nije razmišljanje, to su riječi koje nam pomažu da se koncentriramo na disanje. Ako ovako dišemo par minuta, primijetit ćemo da smo osvježeni.

Oporavljamo se i postajemo prijemčivi za lijepe stvari u sadašnjem trenutku. Kada smo u kontaktu s osvježavajućim, smirujućim i ljekovitim elementima u nama i našoj okolini, možemo naučiti kako njegovati i štititi te elemente. Ovi elementi mira su nam dostupni u bilo koje vrijeme.

Njegovanje svjesnosti u svakom trenutku

Jedne hladne zimske večeri vratio sam se kući iz šetnje po brdima i ustanovio da su se vrata i prozori moje brvnare širom otvorili. Kada sam krenuo, nisam ih dobro zatvorio. Hladan vjetar je prohujao kroz kuću, otvorio prozore i vrata, i rasturio papire s mog stola svuda po sobi. Odmah sam zatvorio prozore i vrata, upalio lampu, pokupio papire i pažljivo ih složio na stolu. Zatim sam zapalio vatru u kaminu i uskoro se toplina razlila po sobi.

Ponekad se u gužvi osjećamo umorni, hladno nam je, usamljeni smo. Možda se želimo povući i biti sami da bismo se zagrijali, kao što sam ja učinio kad sam zatvorio prozore i sjeo kraj vatre, zaštićen od vlage i hladnog vjetra.

Naša osjetila su naši prozori u svijet i ponekad ih vjetar propuše i uzburka sve u nama. Neki od nas ostavljaju prozore otvorene svo vrijeme, dopuštajući da utisci i buka svijeta prodiru u nas i preplavljuju naše pometeno biće.

Osjećamo se usamljeno i hladno nam je oko srca. Uhvatite li nekad sebe kako gledate loš TV program, nesposobni da ga ugasite? Uznemiravaju vas prodorni zvuci, praskanje oružja kojima filmovi, na žalost, obiluju. Ipak ne ustajete da ugasite televizor. Zašto se mučite na taj način? Zar ne želite zatvoriti svoje prozore? Plašite li se samoće praznine i usamljenosti s kojom ćete se možda suočiti kada ostanete sami sa sobom? Gledajući loš TV program, mi postajemo taj TV program.

Mi smo ono što osjećamo i opažamo. Ako smo ljuti, mi smo ljutnja. Ako smo zaljubljeni, mi smo ljubav. Kad gledamo planinski vrh pod snijegom, mi smo planina. Možemo biti što god želimo, pa zašto onda otvaramo svoje prozore lošem TV programu koji izaziva lupanje srca i grčenje mišića i potpuno nas iscrpljuje? Tko dopušta da se takve emisije proizvode i da ih čak i djeca gledaju?

Mi! Suviše smo nezahtjevni, suviše spremni gledati što god da je na zaslonu, suviše smo usamljeni, lijeni ili indolentni kreirati svoj život. Upalimo TV i ostavimo ga uključenog, dozvoljavajući nekom drugom da nas usmjerava, da nas oblikuje i da nas uništava. Gubimo sebe i prepuštamo svoju sudbinu u ruke drugih. Moramo biti svjesni koliko to može biti štetno za naš živčani sustav, misli i srce…

Naravno, ja ne govorim samo o televiziji. Koliko mamaca je svuda oko nas koje su postavili drugi ili čak mi sami? Koliko puta dnevno postajemo izgubljeni i uznemireni zbog njih? Ne sugeriram da zatvorimo sve svoje prozore, jer ima mnogo čudesnih stvari u svijetu koji zovemo “vanjski”.

Možemo otvoriti prozore tim čudima i pogledati ih s punom svjesnošću. Sjedeći pored čistog potočića, slušajući lijepu glazbu ili gledajući dobar film, nećemo pobjeći od sebe. Možemo nastaviti biti svjesni sebe i svog disanja. Sa suncem svjesnosti koje sija u nama možemo izbjeći većinu opasnosti. Potok će biti čišći, glazba harmoničnija, a duša onoga tko je stvorio film potpuno vidljiva.

Kao početnici u meditaciji možda ćemo željeti napustiti grad i otići u selo da bismo lakše zatvorili prozore koji smućuju duh. Tamo možemo postati jedno s mirnom šumom, možemo ponovno otkriti sebe, a da ne budemo izbrisani kaosom “vanjskog svijeta”. Tiho i snažno drveće može nam pomoći da ustrajemo u svjesnosti, a kada je svjesnost dobro utemeljena, možda ćemo poželjeti da se vratimo u grad i ostanemo tamo, manje uznemireni.

Ponekad ne možemo napustiti grad, ali možemo naći mirne i osvježavajuće elemente koji će ublažiti našu preopterećenost. Možemo poželjeti posjetiti dobrog prijatelja, ili prošetati parkom i uživati u drveću i svježini povjetarca.

Bilo da smo u gradu, na selu ili u divljini moramo pažljivo birati okolinu i njegovati svjesnost u svakom trenutku.

Thich Nhat Hanh – “Mir je svaki korak”