Holistički pristup liječenju i izlječenju tijela, psihe i duha dakle čovjeka kao cjeline dugoročno je najisplativiji i najpametniji pristup jer čovjek nije samo mašina čiji će pokvareni dio svako malo ili doživotno ”servisirati” medicina.
Nikad modernija dijagnostika i nikad više bolesnijih ljudi
Živimo doista s naizgled paradoksalnom činjenicom – konvencionalna medicina općenito nikad razvijenija i tehnički sofisticiranija, a s druge strane nikad više bolesnijih ljudi. Kako to? Prvo, zato što se nedovoljno investira u zdravstveno osvještavanje ljudi, podizanje zdravstvene svijesti i preventivu bolesti.
Umjesto da ljude učimo o zdravlju i kako ga očuvati, bombardirani smo sa svih strana s karakteristikama različitih bolesti, novitetima u dijagnostici i liječenju. Također, liječničke ordinacije, laboratoriji, poliklinike i dijagnostički centri pretrpani su pravim, ali nažalost vrlo često i umišljenim bolesnicima.
Ljudi su najviše okrenuti samo poslu i materijalnom napretku. Za većinu jedino mjerilo uspjeha je ”težina” bankovni račun i sl. Ritam rada i odmora potpuno je narušen a život na vibraciji mogli bismo reći kroničnog i kontinuiranog stresa postao je sasvim nešto normalno. Izloženi smo enormnom utjecaju elektromagnetnog zračenja, hrana više nije ono što je bila nekada jer živi se brzo, jede se brzo i brza industrijski obrađena hrana koja je lišena većine onoga što hranu čini hranom.
Umjesto voća i povrća djeca konzumiraju pekarske proizvode, slatkiše, brzu hranu i gazirane sokove. Poljoprivreda i stočarstvo bez pesticida, herbicida, stoka bez antibiotika, hormona i drugih kemikalija, gotovo je nezamisliva.
Čovjek je višedimenzionalno biće
Ipak, svaki čovjek može odabrati kojim će putem krenuti odnosno svoj stil života koji to želi. S tim u vezi, svatko od nas nosi i odgovornost za vlastite postupke i njihove posljedice. “Kako siješ ,tako ćeš i žeti”. Uzrocima i posljedicama koji proizlaze iz prirodnih zakona, ne možemo pobjeći koliko god se netko trudio a to znači kada je u pitanju naše tjelesno i mentalno zdravlje da koliko investiramo u sebe i u svoje zdravlje, to više će nam se u pozitivnom smislu i vratiti.
Jako je bitno da osoba osvijesti da smo u velikoj mjeri sami odgovorni za svoje zdravlje i da se moramo sami brinuti o sebi i o svojem zdravlju pa i onda kada nemamo vidljivih smetnji.
U holističkom pristupu prehrana je temelj zdravlja! Hraneći se na ispravan način, primjenjujući pritom pravila ispravnog kombiniranja namirnica, pijući što je moguće čišću vodu, boraveći na otvorenom prostoru udišući čisti zrak, razumski (ali redovito!) se izlažući suncu učiniti ćemo temeljne korake u održavanju našeg organizma u granicama normalne funkcionalnosti.
Mentalno zdravlje
Kad je u pitanje naše mentalno zdravlje, ono je svakako neizostavan i neizmjerno važan dio sveukupnog zdravlja. To potvrđuje i definicija zdravlja Svjetske zdravstvene organizacije koja ga definira kao ”stanje cjelovitog tjelesnog, psihičkog i socijalnog blagostanja”. Mentalno zdravlje, ne znači samo odsutnosti mentalnog poremećaja ili bolesti, nego se misli na stanje blagostanja u kojemu pojedinac ostvaruje vlastite potencijale, nosi se s normalnim životnim stresovima, produktivno radi i u mogućnosti je doprinijeti svojoj zajednici.
Dobro mentalno zdravlje omogućava nam da se odupremo životnim izazovima i problemima te nam pomaže u smanjenju rizika za razvoj mentalnih poremećaja. To znači ovo: kada doživimo neko neugodno iskustvo tipa otkaz, razvod, gubitak i sl., stvara se stres.
Uslijed tog stresnog stanja, reagira naše tijelo pa raste tlak, rastu razine lošeg kolesterola, hipertenzija, probavni i kožni problemi, poremećaji sa spavanjem itd. Znanstvena istraživanja su pokazala da više od osamdeset posto zdravstvenih problema proizlazi iz stresnog načina života. Stoga je neophodno naučiti kako izaći na kraj sa stresom na učinkovit način kako ne bi stradalo naše zdravlje.
Duhovno zdravlje
Pored tjelesnog i mentalnog, tu je i naše duhovno zdravlje jer se ljudsko tijelo ne sastoji samo od tjelesne i psihičke nego i duhovne razine. Unatoč tome što konvencionalna medicina sagledava čovjeka samo kao fizičko biće, zna se da to nije tako jer je čovjek multidimenzionalno biće koja se sastoji od tjelesnog emocionalnog i duhovnog tijela. Stoga je važno da sve aspekte držimo u balansu. Bitno je da se prema tome odnosimo odgovorno.
Duhovno zdrav čovjek je strpljiv, hrabar, častan, pošten, moralan, vjeruje, ima povjerenja u ljude i u stvoritelja, velikodušan je, radostan, zna voljeti, podnosi zlo i prašta drugome. On živi i njega nitko ne može uništiti ni ubiti. S druge strane, duhovno bolestan čovjek je onaj koji stalno nešto mrmlja, prigovara, ogovara, mrzi, koji je nestrpljiv, koji očajava i nema nade, koji je izgubio vjeru u život, koji se osjeća razočarano i isprazno, koji gubi snagu za život. To je bolestan čovjek kojega treba liječiti. Čovjek ako je zao postaje nesretan i njegov živo besmislen.
Poznato je da neke tjelesne bolesti mogu imati uzrok u psihi , tada govorimo o psihosomatskim bolestima. Jednako tako, bolestan duh utječe na psihu i tijelo. Postoje istraživanja koja su sprovedena u Americi i koja kažu da sedamdeset posto karcinoma nastaje na temelju trauma u duhovnoj strukturi čovjeka.
Čovjekov duh reagira na najfinije nijanse svakog događaja i susreta , registrira i najskrivenije misli i želje , kako pozitivne tako i negativne. Ako je, na primjer , majka i samo pomislila da pobaci svoje dijete, duh djeteta je to registrirao te je od tada povrijeđen.
Budući da duh potječe izravno od Boga, on je sposoban pohranjivati sve događaje od samih početaka svoga postojanja a da se psiha toga uopće ne sjeća. Čovjekov duh ne mora dozrijevati poput psihe i tijela da bi počeo registrirati događaje, već je za to sposoban od samog početka. Duh je neuništiv, on ostaje i kad čovjek sve izgubi i kada ga zahvate sve smrti.
Konvencionalni vs holistički pristup izlječenju
Da konačno pređemo na razlike u liječenju i iscjeljivanju. U konvencionalnoj modernoj medicini kod liječenja većine bolesti poglavito onih kroničnog karaktera, izlječenje traje samo privremeno. Odnosno pacijent nešto primjenjuje, a zna se što – lijekove i razne druge invazivne i manje invazivne terapije, kako bi neki poremećaj držali pod kontrolom.
Činjenica je da konzumiranjem konvencionalne medicine putem farmakoterapije, oboljela osoba drži jedno vrijemo pod kontrolom mnoge kronične i autoimune bolesti. Međutim, sve je to dosta na klimavim nogama jer se pacijent drži samo lijekova a zanemaruje ostatak – a to je zdrav stil života koji obuhvaća sve tri gore spomenute komponente.
Liječi se gutajući hrpu tableta, a i dalje se živcira, stalno je pod stresom, puši, pije, loše se hrani, ne spava kvalitetno (ili možda i za taj problem konzumira hipnotike), pretil je, živi nemoralno, i misli da je na ”sigurnom” uz lijekove. Daleko od toga, jer živi u velikoj zabludi!
S druge strane, kada govorimo o iscjeljenju na holističkim principima medicine, u fokusu je cjelovitost osobe. To bi značilo ne samo naše tijelo, odnosno neki ”pokvareni” organ koji se ”servisira” isključivo farmakoterapijom ili nekim drugim invazivnim načinima liječenja, nego se pažnja posvećuje prije svega na našu psihu i duh.
Na taj način omogućavamo svakoj stanici u našem tijelu i organizmu, da sam makne taj poremećaj do kojega je došlo iz nekih razloga, jer ni jedna bolest ne dolazi kao grom iz vedra neba. Drugim riječima, cilj je da neki poremećaj ili patološko stanje vratimo u stanje prvotnog balansa prije bolesti ili poremećaja.
Što želim reći? Liječenje konvencionalnom medicinom, a tu mislim i na psihijatriju, itekako je korisno i neophodno kod primjerice nekih akutnih stanja (infektivne, virusne i bakterijske akutne bolesti, lomovi, prijelomi). Dakle u svim situacijama kada naše tijelo jednostavno nema dovoljno vremena da od reagira dovoljno brzo i ponovo se vrati u ono početno stanje ravnoteže, dakle prije nekog zdravstvenog problema. I tada je potrebna medicinska intervencija, jesu li u pitanju sati , dani, tjedni, – nema se vremena i treba nam liječnička intervencija.
Međutim, kada su u pitanju kronični poremećaji, onda liječenje pokazuje rezultate kada se pacijent konačno uhvati u koštac s njime. Kako? Farmakoterapijom, i tako čitav život, ako su u pitanju kronične ili autoimune bolesti.
Put do iscjeljenja
Ja se samo ponekad zapitam – kakvo je to liječenje bez izlječenja, jer ako je bez izlječenja ne vidim poantu. Izlječenje je moguće postići kroz iscjeljenje tako da se ponovo regenerira i vrati svaka oboljela stanica nekog organa i pri tome sačuvaju sve one zdrave stanice koje su neoštećene. Dakle, na taj način da se vrati u stanje balansa i čitav naš organizam. To je po meni jedini i najdugoročniji način izlječenja, jer svako drugo izlječenje je kratkog i privremenog karaktera.
I onda se mnogi čude ”kako to da je umro a bio je zdrav”! To što je imao neku kroničnu bolest, pio lijekove se ne računa jer po ”normalnim” standardima, osoba je OK ako se kreće, radi, egzistira. A to kako se iznutra osjeća, je li zdrav ”iznutra”, jesu li stanice zdrave ili kontaminirane, nije uopće bitno. Holistički pristup liječenju i izlječenju tijela, psihe i duha dakle čovjeka kao cjeline dugoročno je najisplativiji i najpametniji pristup jer čovjek nije samo mašina čiji će pokvareni dio svako malo ili doživotno ”servisirati” medicina.
Čim postoji neki zdrav problem koji je kronične naravi, tipa dugogodišnje migrene, hipertenzija, gubitak koštane mase, dijabetes i razni sindromi, prvi je korak naravno dijagnostička obrada.
Ako su u pitanju neki metabolički poremećaji (sindrom), bit će potrebna intervencija endokrinologije tj. grane medicine koja se bavi poremećajima žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem i naravno bolestima koje nastaju kao rezultat tih poremećaja (dijabetes, bolesti štitne žlijezde, giht, bolesti hipofize i nadbubrežne žlijezde, poremećaji u radu spolnih žlijezda, itd.
Sve to današnju medicine i liječnike koje u post pandemijsko doba sve više rade ”na daljinu” i na brzinu, zapravo sve manje zanima jer vrlo rijetko i na svoju inicijativu daju uputnice pacijentima za detaljnu dijagnostičku obradu, jer su fokusirani samo na oštećeni organ.
Kada se utvrde ti aspekti onda je već puno lakše jer je poznat smjer liječenja. Međutim, ako liječnik onako na prvu prepiše neki lijek (pri tome mislim i na psihičke smetnje, probleme sa spavanjem, i sl.), bez ozbiljne dijagnostičke obrade te s jasnim smjernicama o zdravom stilu života i o potrebi ukidanja loših životnih navika, tako će i ostati te ćete biti osuđeni čitav život na lijekove od kojih će vam stradati drugi organ, poglavito vaš mozak ako su u pitanju anksiolitici i antidepresivi. Tako ćete se vrtjeti kao u začaranom krugu.
Nema potrebe ako bolje razmislite jer za sve postoje rješenja. Nije lako prolaziti labirintom sam na putu izlječenja. Zato postoji stručna pomoć a na vama je da donesete odluku kako dalje i želite li postojati ili živjeti.
piše: Mirella RASIC PAOLINI, holistički psihoterapeut/focusin-holisticlifestyle
