“Čuvajte se. Svaki put kada, sazrijevajući, budete htjeli promijeniti nešto što je pogrešno u ono što je ispravno, ne zaboravite da prvu revoluciju treba izvesti u sebi samome, prvu i najvažniju.
Boriti se za jednu ideju, a nemati ideju o sebi, jedna je od najopasnijih stvari koje se mogu dogoditi.
Svaki put kada se osjetite izgubljenim i zbunjenim, pomislite na drveće i sjetite se kako ono raste.
Ne zaboravite da jedno drvo s velikom krošnjom i malim korijenjem iščupa prvi nalet vjetra, dok kroz drvo s mnogo žila i malom krošnjom i sokovi jedva protječu.
Korijenje i krošnja moraju rasti zajedno; morate biti istovremeno u stvarima i iznad njih, samo tako ćete moći ponuditi hlad i zaklon, samo tako ćete se, kad za to dođe vrijeme, okititi cvjetovima i plodovima.
“Tko nije drvo razumio prvo pa tek onda sadio, taj nije ništa učinio… I shvatit će, kad-tad, da ne zna što je hlad.”
I kada se pred vama otvore mnogi putevi, a vi ne budete znali kojim krenuti, nemojte poći bilo kojim, nego sjedite – i pričekajte.
Dišite duboko i s povjerenjem u sebe, onako kako ste disali onog dana kada se došli na svijet; ne dozvolite da vam nešto odvuče pažnju; čekajte, i dalje čekajte.
Budite mirni, šutite i slušajte svoje srce.
Kad čujete njegov glas, ustanite i idite kuda vas ono vodi.”
Autor: Susanna Tamaro – “Pođi tamo kamo te srce vodi”
