Davorka Vladović, inspirativna žena puna života, primila nas je u svoj mali svijet izrade Vilenjačkih unikatnih tunika.
Nije se Davorka oduvijek bavila ovim veseljem. Radila je kao završeni tehnički crtač metalske struke, na izradi nacrta za helihoptere i tenkove. Radila je i u tvornici kristala. I konobarila je. Paralelno s ovim poslovima uvijek je šivala. U tome je uživala, a učila je to tako što se prijavila šivati u jednoj zagrebačkoj tvornici na normu. Iz Daruvara bi jednom tjedno otišla po materijale , a nakon sedmicu bi im vratila gotove proizvode.
“Kako bolje naučiti šiti patente nego tako da šivaš patent za patentom. Nakon pedesetog ušivenog, znaš taj posao.” – rekla nam je.
Šivanje je njen poziv. Njena strast i način izričaja kreativnosti.
Nije čudo da je Davorka s vremenom postajala nezadovoljna i nesretna svojim poslom crtanja metalnih dijelova.
Većini nam se to dogodi u poslovima koje odaberemo čisto kao egzistencijalnu sigurnost. Svi pokušaji da zavolimo takav posao najčešće su bezuspješni. Dolazimo u stanje apatije radeći nešto što “moramo” poput robota. Kako bismo ostali na takvim poslovima, pokreću nas najčešće upravo, egzistencijalni strahovi.
Ah, taj barba Novac….
“Gubila sam sebe”, kaže Davorka,” i tada mi je jedan površni poznanik postavio pitanje koje mi je bilo okidač.
Pitao me: “Što ti više radiš tu?!”
Dala je otkaz u tvornici i zaputila prema Splitu. Dok su joj svi govorili kako je luda jer napušta siguran posao i ide u nepoznato, Davorka je slušala svoje srce. Bilo je teško osjećati se sama protiv svih, ali nije se osvrtala na njihove razloge za ostati zbrinutom, jer su njoj to bivali razlozi kako bi ostala nesretnom. Odlučno je gledala naprijed u svoje razloge da promijeni svoj život.
Kada je stigla u Split, prvo je otišla na Rivu i raširenih ruku, uzviknula: evo me Splite!
…i neka si nam stigla vesela, hrabra, razigrana ženo….
Počela je sa izradom prekrasnih unikatnih “DavaArt” tunika i haljina, vrlo otkačenog kroja i prekrasnih boja.
– Dok sam je slušala kako priča o svom radu i o životu, misli su mi letjele na to kakve sve načine mi ljudi izaberemo za izgubiti sebe, za postati nesretni, za postati “tuđi”, za poreći to što znamo i osjećamo da jesmo, a jedini način koji je na raspolaganju za se vratiti k sebi je rezanje svojih strahova kroz osobni rast do procvata. Nitko od nas čovjekolikih nije lišen toga.
Ova skromna, vesela i jako razigrana duša, veliki ljubitelj prirode i životinja, kaže nam kako joj je jedina vodilja na životnom putu “biti promjena koju želi vidjeti u svijetu” i pita vas čitatelje, nezadovoljne svojim sadašnjim životnim okolnostima:
…a što još radite tu gdje jeste?
Anita Bare
Postupak bojanja tunike
1. Prvi korak: pripremiti boje prema uputama. Davorka je odabrala narančastu, smeđu i crnu.
2. Dok voda za boje zakuha (na 1 l ide po velika žlica soli) valja osmisliti što želite postići s tunikom. Ovo je najkreativniji dio postupka. Za ovu tuniku je odabrala izraditi sprijeda srce, a na pozadinu krug. Gdje se materijal presavije ili veže gumicom ostati će bijela boja (odnosno početna boja tunike).
“Dok radim pokušavam je otprilike zamisliti kako bih postigla skladnost šara. Ipak,nikad ne znam kakva će ispasti. I kakva god ispadne uvijek se nekome jako svidi pa ne nužno meni.” -poručuje Davorka.
3. Tuniku prije uranjanja u prvu boju valja smočiti običnom vodom. U boje se uranja po pravilu od najsvjetlije prema najtamnijoj i svaku je nijansu potrebno pustiti neka odradi svoje propisano (u njenom slučaju 20 min) vrijeme djelovanja. Poželjno je imati rukavice kako biste zaštitili kožu ruku.
4. Nakon svake nijanse bojenja potrebno je ispirati tkaninu pod mlazom hladne vode toliko dugo dok voda ne postane čista, kako biste uklonili ostatak jedne nijanse prije nego uronite materijal u sljedeću nijansu boje.
Kada je Davorka oprala Vilenjačku tuniku od narančaste, valjalo je odlučiti koji će dio obojati u smeđu. Komadić tkanine koji je željela ostaviti narančastim, a da je morala upravo taj dio uroniti u smeđu, izolirala je komadićima otkidanih rukavica i gumicama.
Nakon smeđe postupak ispiranja je ponovila pred stavljanje u crnu boju.
Davorka veli i to kako je važno da čovjek radi s ljubavlju i veseljem ono što voli jer tada proizvod nosi sasvim zdravu, ugodnu energiju.
Unikatne tunike DavaArt
092/1117-154
https://www.facebook.com/pages/Unikatne-tunike-DavaArt/229222400550841
Autor teksta: Anita Bare
Kamera/montaža: Tatjana Krstić
Javite nam se sa svojim pričama Tim@Raščika
