Učila me je svemu. Kuhale smo jela, a kada je mijesila kolače, davala mi je da razvlačim tijesto, da se igram brašnom, i da oponašam ono što ona radi
Sve više je modernih vrtića i škola koje djeci nude povratak prirodi i “pravim vrijednostima“ – drvene igračke, obaveznu glazbu i instrumente, tjelesnu aktivnost, razvijanje mašte…
Nude inteligentne načine provođenja vremena za djecu koja (bi trebalo da) su neiscrpan izvor mašte, ideja i inspiracije.
Ove institucije su, na neki način, odgovor na situaciju kada današnja djeca umjesto lopte u rukama imaju mobilne telefone, umjesto da skaču i preskaču – sjede za računalima, umjesto da smišljaju i prave, pasivno gledaju i slušaju.
Sve aktivnosti koje se prakticiraju u tim vrtićima i školama podsjećaju me na ono što me je nekad učila moja baba. Za mog brata, moju sestru i mene ona nikad nije bila baka, jer smo bake zamišljali kao njegovane i tihe starije dame. Ona je bila stamena, stroga, bistra i oštrog jezika. Prava – baba.
Potpisivala se prstom, jer nije znala čitati i pisati, ali je znala brojiti i računati, jer je tako nikad nisu mogli prevariti kada je kupovala u trgovini ili na pijaci, ili kada je prodavala soda – vodu.
Učila me je svemu. Kuhale smo jela, a kada je mijesila kolače, davala mi je da razvlačim tijesto, da se igram brašnom, i da oponašam ono što ona radi. Tada je to bila samo igra, a sada shvaćam da me je od malih nogu učila samostalnosti, što je „zapovijest broj jedan“ velikog pedagoga Marie Montessori.
Hranile smo kokoške, pse i mačke, koje je čuvala. Tako sam od malena naučila voljeti životinje.
Stalno smo bile u dvorištu, ili pješačile do vinograda, i tada sam već shvaćala koliko je priroda važna za čovjeka. Išla je sporo, nogu pred nogu, jer nije mogla brže, ali to nije bilo bitno, jer nigdje nismo žurile, i na kraju krajeva – najbitnije je bilo stići.
Nisam imala puno igračaka, a tada sam željela samo jedno – drvenog konja. Sad mi je smiješno kada se sjetim s kojim smo žarom maštale da ćemo napraviti tog konja.
Nedavno sam čitala kako je važno da dijete ne bude „zatrpano“ igračkama, i da se maštom dodaju elementi koji nedostaju, jer se upravo tada aktiviraju misaoni procesi i razvija kreativnost.
26 HOLISTIČKA ANATOMIJA
HOLISTIČKA ANATOMIJA
Integrativan vodič kroz ljudsko tijelo
Komplementarni i alternativni pristupi zdravlju i medicini sve su više prihvaćeni kako ograničenja konvencionalnih tretmana postaju sve vidljivija. Ova knjiga predstavlja autoritativnu studiju anatomije, fiziologije i patologije, ali cijelu raspravu autorica proširuje povezujući znanost o tijelu i razne oblike alternativnih pristupa zdravlju kako bi istražila način na koji ljudsko tijelo funkcionira – i način na koji stupa u interakciju sa svojim okružjem te kako to postojanje doživljava na emocionalnoj i duhovnoj razini.
440 stranica, format: 16×23 cm
Igrale smo domino, “Mice” i “Ne ljuti se čovječe”. Učila me je da se ne ljutim kad gubim, da moram razmisliti dobro o nekoliko sljedećih poteza i da uvijek možemo odigramo opet ako izgubim.
Vodila me je u crkvu još davno, kada nije bilo „in“ biti vjernik, i tamo smo palile svijeće i prisjećale se onih koji su “na nebu”.
Sada često nailazim na vijesti da najveći IT – jevci izdvajaju značajne svote kako bi slali svoju djecu da uče u školama u prirodi, gdje nema suvremenih tehnoloških pomagala.
Glavni razlog je što takve škole djecu uče vještinama inovativnog razmišljanja kakve mnogi poslodavci zahtijevaju. Učenicima koji su “odrasli na tehnologiji” često manjka sposobnost šireg razmišljanja i rješavanja problema. O tome svjedoče i globalni izvještaji i istraživanja, koji kažu da oni obrazovni sistemi koji su mnogo uložili u kompjutersku opremu “nisu doživjeli nikakvo posebno poboljšanje” u rezultatima PISA testova iz čitanja, matematike i znanosti.
Svako dijete bi trebalo imati jednu ovakvu babu, koja zna zabaviti i naučiti, i koju ipak ne može zamijeniti nijedan vrtić.
Bizlife – Nada Veljković
