Zbog straha od pomanjkanja proteina, mnogi ljudi nikad ne prihvaćaju vegetarijansku ishranu. Pitaju: “Može li vegetarijanska ishrana pružiti čovjeku proteine dobrog kvaliteta – i sve one koji su mu potrebni?” Prije nego li odgovorimo na ovo pitanje, definirajmo protein…

Responsive text-52 horizontal




Nizozemski kemičar, Gerrit Jan Mulder, 1838. godine izolirao je supstancu koja je sadržala dušik, ugljik, vodik, kisik i druge mikroelemente. Pokazao je da taj kemijski spoj predstavlja osnovu cjelokupnog života, i nazvao ga je protein, što znači “prvog reda”. Kasnije je dokazano da su proteini od ključnog biološkog značaja: svaki ih živi organizam mora uzimati u određenoj količini ne bi li preživio. Razlog za to, kako je utvrđeno, leži u činjenici da su proteini sastavljeni od aminokiselina, “građevnih blokova” života.

Biljke mogu sintetizirati aminokiseline iz zraka, zemlje i vode, dok se životinje u pogledu proteina moraju osloniti na biljke, bilo izravno, jedući ih, ili neizravno, jedući životinje koje se hrane biljkama i metaboliziraju ih. Prema tome, ljudi do proteina mogu doći izravno i uz veliki stupanj iskoristivosti, jedući biljke, ili neizravno i uz velike troškove, i finansijski i u pogledu konzumiranih sredstava, jedući životinjsko meso. (Jedan od razloga visokih troškova ove druge solucije leži u tome da je životinja prisiljena jesti ogromne količine biljnih proteina kako bi dostigla težinu za klanje.)

Prema tome, u mesu nema aminokiselina koje životinje ne dobijaju iz biljaka, ili koje ljudi također ne mogu dobiti iz biljaka. Što više, konzumiranje hrane iz biljnog carstva ima dodatnu prednost koja se odgleda u kombiniranju aminokiselina sa drugim supstancama neophodnim za pravilno iskorištenje proteina: ugljikohidratima, vitaminima, mineralima, enzimima, hormonima, klorofilom, i drugim elementima koji se nalaze samo u biljkama. Međutim, vegetarijanci trebaju biti upoznati s teorijom o kombiniranju hrane, za koju neki učenjaci kažu kako je od ključne važnosti ako želimo doći do “svih” proteina. Ovo shvaćanje, poznatije kao “komplementiranje proteina”, popularizirala je Frances Moore Lappe u svom bestseleru “Ishrana za mali planet”, u kojem objašnjava da se kod uravnotežene vegetarijanske ishrane komplementarni proteini obično sastavljaju prirodno, sami od sebe. Na primjer, ako jedemo maslac od kikirikija, mažemo ga na kruh; tako obično jedemo maslac od kikirikija. Kad bismo jeli kruh od punog brašna, imali bismo obilje proteina.

Kad jedemo, tijelo razgrađuje proteine na njihove sastavne aminokiseline. One se koriste individualno ili se pak ponovno sjedinjuju u nove proteine potrebne tijelu. Poznate su dvadeset dvije aminokiseline. Između njih, osam se naziva “esencijalnim”, (“esencijalne” ovdje jednostavno znači da ih ne možemo prirodno stvoriti u tijelu, već ih moramo unijeti hranom.) Esencijalne aminokiseline su leucin, izoleucin, valin, lizin, triptofan, treonin, metionim i fenilalanin. Prema F. M. Lappe, sve one moraju biti u pravilnom omjeru zastupljene u svakom obroku, da bismo imali uravnoteženu ishranu. Zbog toga se do sredine 50-tih godina dvadesetog stoljeća smatralo kako je meso izvanredan izvor proteina: sadrži svih osam aminokiselina u pravilnom omjeru. Pa ipak, nutricionisti se danas slažu kako je u pogledu sadržaja proteina mnoga vegetarijanska hrana jednaka mesu, ako ne i bolja od njega, jer sadrži svih osam aminokiselina.

Uglavnom, da bi se u jednom obroku dobila visokoproteinska jela potrebno je kombinirati žitarice (kruh, tjestenine, itd.) s mahunarkama (soja, leća, kikiriki itd.) – kao što je učinjeno kod ranije spomenutog sendviča s maslacem od kikirikija. Orašasti plodovi i sjemenke, kombinirani sa mahunarkama, ili čak žitaricama, također pružaju visokoproteinsku ishranu. Ako uz to uzimamo i mliječne proizvode, još su manji izgledi da će doći do problema s proteinima, jer mlijeko također sadrži sve ključne aminokiseline. Također je utvrđeno da brojno zeleno lisnato povrće, pa čak i krumpir, sadrži znatne količine potpunih proteina. A čaša soka od mrkve ima isti kvalitet i količinu proteina kao jedno jaje.

Dr. John A. McDougall, docent na klinici fakulteta pri Havajskom sveučilištu medicine i medicinski ravnatelj Programa o kulturi življenja i prehrani u bolnici St. Helen u Deer Parku, California, kaže da je komplementiranje proteina nepotrebno. On tvrdi da u individualnoj vegetarijanskoj hrani ima više nego dovoljno proteina. Sa njim se slažu i drugi autoriteti, pa je tako shvaćanje F.M. Lappć o komplementiranju proteina, koje su svojevremeno čvrsto podržavali stručnjaci za prehranu, dovedeno u pitanje. Pa ipak, bilo da netko osjeća potrebu za komplementiranjem hrane, ili pak tome ne pridaje značaja, postoji obilje dokaza kako je vegetarijanstvo jednostavno, zdravo i sposobno osigurati potrebne količine proteina.

Responsive text-52 horizontal




Grupa znanstvenika sa sveučilišta Harvard sprovela je 1954. godine istraživanje i utvrdila da kad se razno povrće, žitarice i mliječni proizvodi jedu zajedno, ta kombinacija daje više od dovoljne dnevne količine proteina. U svom su izvješću zaključili kako je zapravo jako teško konzumirati raznoliku vegetarijansku hranu koja neće obilato zadovoljiti potrebe ljudskog tijela za proteinima. Nešto kasnije, 1972. godine, dr. F. Stare sa Harvarda sproveo je svoje vlastito istraživanje o unošenju proteina među vegetarijancima. Njegova su otkrića bila iznenađujuća: većina ispitanika konzumirala je dva puta više proteina nego što im je to bilo dnevno potrebno. Slična je istraživanja sproveo pokojni dr. Paavo Airola, jedan od vodećih autoriteta za prehranu i prirodnu biologiju u dvadesetom stoljeću. Njegova su otkrića odlučno potvrdila kako vegetarijanci ne bi trebali imati problema sa proteinima budući da do njih dolaze isto tako lako kao i mesojedi.

proteinsources

Znanstvenici Milanskog univerziteta i bolnice Maggiore, dokazali su da proteini porijeklom iz povrća mogu držati kolestorol u krvi na niskoj razini. U svom izvještaju Britanskom medicinskom časopisu The Lancet, D.C.R. Sirtori je zaključio da ljudi skloni višku kolesterola u krvi koji je povezan s bolešću srca ‘mogu imati koristi od prehrane u kojoj proteine dobivaju samo od povrća.’

Dr. Paavo Airola, vodeći autoritet za prehranu i prirodnu biologiju, kaže: ‘Službena preporuka za potrebe proteina u ljudskoj prehrani se smanjila sa 150 g, koja je preporučena prije 20 god., do samo 45 g. Zašto? Zato što su pouzdana istraživanja, provedena po cijelome svijetu, pokazala da nam nije potrebno toliko proteina, i da je naša dnevna potreba za proteinima samo 30 do 45 g. Količine proteina iznad ove vrijednosti pokazale su se ne samo nekorisnima, nego i opasnima za tijelo, i može ih se povezati s bolestima kao što su rak i bolesti srca. Da bi se dostigla dnevna potreba od 45 g proteina, nije potrebno da se u prehrani nalazi meso; ta se količina može postići i 100% vegetarijanskom prehranom na bazi žitarica, voća, povrća i koštuničavog voća.’

Žitarice, mahunarke i koštuničavo voće koncentrirani su izvori proteina. Kikiriki i leća imaju, primjerice, više proteina od iste količine hamburgera, svinjetine ili goveđeg odreska.

Ipak, nutricionisti su do nedavno mislili da samo meso, jaja i mliječni proizvodi sadrže potpune proteine (koji sadrže 8 amino-kiselina koje ne proizvodi tijelo), i da su svi proteini porijeklom iz povrća nepotpuni (t.j. da u njima nedostaje jedna ili više gore navedenih amino-kiselina). Istraživanja provedena u Karolinskom institutu u Švedskoj i u Max Planck institutu u Njemačkoj su, međutim, pokazala da većina povrća, voća, sjemenki, koštuničavog voća i žitarica izvrsni izvori kompletnih proteina. U stvari, njihove proteine organizam lakše prihvaća nego proteine dobivene iz mesa, a njihovom potrošnjom se u tijelo ne uvode toksini. Skoro je nemoguće ne dobivati dovoljno proteina ako jedete dovoljno prirodne, nerafinirane hrane. Zapamtite, carstvo povrća je pravi izvor svih proteina. Vegetarijanci ih dobivaju ‘direktno’ umjesto iz druge ruke jedući životinje.

Uzimanje prevelike količine proteina čak smanjuje tjelesnu energiju. U nizu komparativnih testova za mjerenje izdržljivosti, provedenih od strane Dr. Irvinga Fishera s Yale-skog sveučilišta, vegetarijanci su pokazali dva puta bolje rezultate od onih koji jedu meso. Kada je Dr. Fisher smanjio proteinski unos u nevegetarijansku grupu za 20%, njihova je efikasnost porasla za 30%. Veliki broj drugih istraživanja pokazao je da pravilna vegetarijanska prehrana daje više energije nego meso. Studija, koju su proveli Dr. J. Iotekyo i V. Kipani na Briselskom sveučilištu, pokazala je da su vegetarijanci bili sposobni izvršavati fizičke testove dva do tri puta dulje nego mesojedi prije nego bi se umorili, kao i da su se vegetarijanci oporavljali od umora tri puta brže nego mesojedi.

Osim toga, treba naglasiti da ljudsko tijelo ne može absorbirati proteine već se oni moraju rastaviti na aminokiseline te tijelo uzima one koje treba i gradi proteine.

Postoje gomila proizvoda za nadomjestak mesa i mlijeka i mliječnih prerađevina, kao što je voće (sušeno, svježe, konzervirano, smrznuto, mljeveno, iscijeđeno), rižino mlijeko ili mlijeko od soje koje je izuzetno hranljivo i sadrži dosta proteina i još mnogo toga, zatim soja koja je poznata po tome što sadrži svih 8 najvažnijih aminokiselina koje su potrebne ljudskome organizmu, orašasti plodovi, sjemenke, mahunarke, žitarice, zeleno povrće, krumpir, rajčica, tjestenina i tako dalje, i tako dalje. Kinezi smatraju soju jednom od nekoliko svetih biljki. Što zapravo nije ni čudo, s obzirom da se od soje pravi meso, salama, hrenovke, kobasice, sir i mlijeko.

The British Medical Association: ‘…u Zapadnom svijetu nije bilo niti jednog slučaja bolesti zbog manjka bjelančevina, uzrokovanih vegetarijanskom ili veganskom prehranom!’

Izvori:

Steven Rosen – Hrana za duh: Vegetarijanstvo u religijama svijeta

www.prijatelji-zivotinja.hr

Responsive text-52 horizontal




Podudarni sadržaj

Prethodna objavaOpraštanje ili čišćenje potisnutih osjećaja i trauma
Slijedeća objavaKako izraditi fotelju koja je ujedno i polica za knjige!
Atma
Učinite od svog života ono najbolje što on može biti - nevjerojatno iskustvo, ispunjenje i putovanje. Stvorite ravnotežu tijela, uma i duše - budite svoji, živite slobodno, njegujte znanje, cijenite iskustvo, volite i budite sretni...

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here