Samomržnja, Najopasniji Obrambeni Mehanizam

Obrambeni mehanizmi su strategije i ponašanja provođeni zbog ublažavanja, smanjivanja, upravljanja ili prilagođavanja bilo čemu što uzrokuje tjeskobu.

Ako ih ne koristimo, to je zbog toga što smatramo da ne možemo promijeniti samog stresora. Mislimo da mu se moramo prilagoditi tako da se bol koju osjećamo kao njegovu posljedicu, smanji ili eliminira.

Widget not in any sidebars

Svi mi maštamo o svijetu u kojem se ne moramo suočavati sa stresom. Nažalost, to nije svijet u kojemu trenutno živimo. Iako svi obrambeni mehanizmi imaju potencijal da nas limitiraju i štetni su za nas na duge staze, neki obrambeni mehanizmi su štetniji od drugih.

Naš najopasniji obrambeni mehanizam je samomržnja.

Na prvi pogled je teško vidjeti samomržnju kao obrambeni mehanizam. Jer kako nam samomržnja može smanjiti stres? Da bismo vidjeli kako je to moguće, vratimo se porijeklu ovog obrambenog mehanizma.

Kada pogledamo disfunkcionalnu obitelj, ono što vidimo je da je sramota korijen samopoimanja svakog pojedinca u obiteljskom sustavu.

Taj se osjećaj srama prenosio iz generacije u generaciju pa je tako postao primarni stres u kućanstvu, gdje svatko treba pronaći način na koji će se nositi sa tim sramom.

Načini pomoću kojih se osobe nose sa tim sramom formiraju disfunkcionalni obiteljski sustav i utvrđuju uloge koje u njemu igra svaka osoba.

Da bismo shvatili kako se samomržnja razvija, potrebno je vidjeti da ako se jedan ili više roditelja tek suočio sa samopoimanjem srama, dijete koje se na bilo koji način razlikuje od tog roditelja ili mu se suprotstavlja, pokrenuti će u tom roditelju osjećaj sramote. To poništava roditeljev identitet, za koji je već podsvjesno smatrao da je loš.

Zbog ovog će mali ‘anđeli obitelji’ ubrzo naučiti da se sa time nose tako da odbace svoj vlastiti identitet kao strategiju izbjegavanja sramote i izopćenja od obitelji. Oni će postati ‘mini ja’ kao strategija prilagođavanja roditelju za kojeg osjećaju da ga moraju usrećiti kako bi sa njime ostali sigurni.

Widget not in any sidebars

Dijete koje se ne uspije prilagoditi roditelju odbacivanjem svojeg identiteta i koje ne može, iz bilo kojeg razloga, naći način da dosljedno ugodi odrasloj osobi, toliko će uznemiriti roditeljevo samopoimanje da će se roditelj podsvjesno okrenuti protiv svog djeteta.

Roditelj tom djetetu može reći: “Volim te” i pokušati raditi stvari iz ljubavi prema njemu, ali ne pokazati kako se istinski osjeća, pa će ta istina izlaziti van na sve moguće načine. Jedini način roditelja da izbjegne sram koji osjeća a koje mu dijete aktivira je emocionalno odbacivanje djeteta i prebacivanje tog srama na dijete koje postaje obiteljsko žrtveno janje.

Značenje je: “Nisam ja loš, nego si ti loš, i ti si moj problem, ja sam sada tvoja žrtva, a tako i svi ostali u kućanstvu.”

Na ovaj način obitelj može sakriti sve obiteljske poremećaje iza ovog “obiteljskog problema” i mogu se smatrati dobrima jer se svi usredotočuju na pokušaj popravljanja svega onog “pogrešnog” u toj osobi.

Ono što je sa tom osobom pogrešno je da su se svi članovi obitelji okrenuli protiv njega zbog toga što je drugačiji a to nije uspio promijeniti. Ali članovi obitelji ovo ne mogu vidjeti. Ta je osoba postala identificirani obiteljski pacijent.

Iskustvo odbacivanja od onih od kojih nam je ljubav i pripadnost najpotrebija je toliko bolna da se ne može opisati. Za dijete ne postoji način da se osjeti sigurno. Ono se osjeća omraženo od vlastite obitelji, posebno od roditelja koji je prvi prebacio sram na dijete. Dijete odrasta sa neprijateljem, neprijateljem od kojeg mu ovisi život. I dok je način na koji se osoba sa time nosi genijalna na kraće staze, dugoročno je potpuno destruktivna.

Dijete se u ovoj poziciji odguruje samo od sebe. Fizički to ne može uraditi pa prilikom odgurivanja od sebe, njegova se svijest raspolovljuje. Da biste saznali više o ovom konceptu, pročitajte moj članak pod nazivom “Fragmentacija, Svjetska Bolest”.

Prilikom podjele svijesti, jedna polovica svijesti sadrži dijelove koji osjećaju da ih roditelj mrzi. Druga polovica svijesti postaje ogledalo roditelja … Unutarnji neprijatelj. Ovaj unutarnji neprijatelj preuzima posao mržnje od roditelja. On postaje dio koji neprestano posramljuje i kritizira dijelove unutar osobe koje su roditelji vidjeli kao pogrešne i loše, a sada kao rezultat, od strane same osobe. Ovo daje povredi ne samo kontrolu, nego i predvidljivost.

Dijete na ovaj način vjeruje da time može promijeniti stvari u sebi koje su odvratne drugima. Osoba postaje vlastiti zlostavljač i mrzitelj, tako da antagonistički roditelj za to više ne dobiva priliku. Zamislite da se okrenete nekome kako biste ga udarili a on se počne sam udarati.

Što biste napravili? Velika šansa je da će vaša želja da ih povrijedite, sada nestati. Na energetskoj razini osjetili biste da je vaš cilj već proveden.

Možda biste osjetili da nešto sa njima stvarno nije u redu pa im je potrebna vaša pomoć ili da se slažu da zaslužuju udarce tako da to čine umjesto vas.

Ovo bi vam dalo osjećaj potvrde. Ovo je obično točka u kojoj roditelj dobiva dodatni poticaj samopouzdanja pretvarajući se u “lažnog iscjelitelja” a dijete je pretvoreno u identificiranog pacijenta.

Kao što možete vidjeti, ovaj samo-mrziteljski aspekt zapravo pokušava spasiti svoj vlastiti život i izbaviti se od gnjeva roditelja. Taj dio nas sadrži istinu o onome što mu je najvrijednije. Na primjer, možda ono što roditelj mrzi u djetetu je da je dijete tako osjetljivo. Samo-mrziteljski dio neprestano će kritizirati i sramiti dijete zbog toga što je osjetljivo. Zato što misli da će se dijete, nakon dovoljno neodobravanja, prestati ponašati na taj način ili biti motivirano da se ‘popravi’, kako bi zadobio osjećaj pripadnosti i sigurnosti koju želi.

Widget not in any sidebars

Samo-mrziteljskom aspektu najvažnija i najpotrebnija je pripadnost i sigurnost.

Idealno bi bilo kada bismo pokušali razumijeti sve one vrijedne i potrebne stvari koje samomrzitelj drži kao svoju istinu i pokušati ih izravno ispuniti iz izvora iz kojeg je to moguće.

Samomržnja je obrambeni mehanizam koji je toliko opasan jer je to obrambeni mehanizam koji nas štiti od vanjskog neprijatelja ali vodi neprestanoj anksioznosti jer živimo sa dijelom koji se ponaša kao neprijatelj u našem vlastitom tijelu.

A to dovodi do toliko tipova opasnog ponašanja u dugoročnom razdoblju.

Ponašanja poput riskiranja, zlostavljanja unutar odnosa, samodestruktivnog ponašanja, samo-ozljeđivanja, pa čak i samoubojstva.

Kada pronađete ovaj dio unutar vas, potražite dobronamjerni razlog za njegovo postojanje.

Vidite da je njegova strategija, iako genijalna dok ste živjeli u okruženju u kojem ste bili zlostavljani, sada zapravo uništava vašu sposobnost življenja i uživanja u životu.

Vidite da dijelovi unutar vas, protiv kojih se ovaj dio okrenuo, trebaju zapravo biti prihvaćeni i voljeni.

Uzmite izravno ono što ste pokušavali neizravno dobiti, tako što ste pokušali mrziti ove dijelove unutar vas. Dajte ih sebi i uzmite ih od drugih.

Život koji želite postoji na drugoj strani, želeći da bude baš vi, a ne da se slaže sa vašim antagonističkim roditeljem kako biste trebali biti netko drugi.

AUTOR: Teal Swan  ( Kipar na nebu, Sjene prije svitanja, Proces Kompletiranja, Anatomija Usamljenosti )

https://tealswan.com/resources/articles/self-hate-the-most-dangerous-coping-mechanism-r290/

Sa engleskog jezika prevela i prilagodila Angelica Horvatić.

---

O ANGELICI:

Angelica Horvatić ( www.angelicahorvatic.com ) je praktičarka Iscjeljivanja Trauma, praktičarka Procesa Kompletiranja, Rada sa Sjenom, Iscjeljenja Unutrašnjeg Djeteta, hipnoterapeutica i coacherica. Rođena i odrasla u Hrvatskoj, u posljednjih 18 godina Angelica je mnogo putovala i živjela u mnogobrojnim zemljama na nekoliko kontinenata, gjde je imala prilike raditi sa tisućama ljudi iz cijeloga svijeta.

Pošto su gotovo sva prva iskustva u njenom životu bila vrlo traumatična, Angelica je, kroz svoju “borbu za život”, rano shvatila da nije svim dušama data takva brzina, snaga i radost za ŽIVOT i da je njoj to upravo dato u tolikoj mjeri da bi mogla pomoći drugima.

Sa studija prava ona se baca na učenje engleskog, pa zatim na nutricionizam, fitness u Londonu, a onda na poslovni i korporativni coaching, da bi u Dubaju došla i do NLP metode i hipnoze koje su je potpuno oduševile.

U Berlinu početkom svibnja 2016. svjetski poznata američka spiritualna učiteljica, spisateljica i pokretačica Procesa Kompletiranja – Teal Swan – osobno je odabrala i obučila Angelicu za svoju prvu ambasadoricu i praktičarku iscijeljenja trauma za Balkan i Bliski Istok kako bi na tim domaćim prostorima, ona mogla “pomoći ljudima da razbiju stare paradigme i da se – ‘oslobode’ ”.

Gladna za dubljim znanjem o ljudskim interakcijama i našim bolnim obrascima, za svim zasto i kako pitanjima, kako bismo se mogli iscijeliti, Angelica je dekadama prikupljala mnostvo informacija, studije i prakse, istovremeno prolazeci kroz intenzivnu terapiju kognitivnog ponašanja (CBT) sa svojim kliničkim psihologom i terapeutom.

Njena MISIJA je pomoći ljudima da se ‘podignu’ i pokrenu u smjeru kojim žele ići u životu, osjećajući se manje osamljeni, izolirani i sami, a vise u Obilju, Voljeni, Mirni, Sretni, Zdravi, Iscjeljeni i Duboko Povezani sa sobom i ljudima oko sebe, gradeći jake, zdrave i dugotrajne odnose.

“Osvoji svoju planinu” je njen moto – Budite, Posjedujte i Napravite SVE ono što želite u životu!

Angelica dolazi u Osijek sa vikend radionicom ‘Dopusti svom unutarnjem djetetu da te vodi’ 20.10.-21.10:

http://angelicahorvatic.com/events/dopusti-svom-unutarnjem-djetetu-da-te-vodi-radionica-u-osijeku/