Artwork by Daniel B. Holeman

160×600 text-47 lijevo

Kada bi ljudski rod doista spoznao sebe kao dušu, njen značaj i način na koji se baš pomoću duhovnog razvoja mogu dostići mir i blaženstvo u kozmičkim ciklusima između rađanja i umiranja, više bi poštovali druge, ne bi se okretali nasilju, ubojstvima, zločinima, više bi voljeli i birali bi uvijek Put ljubavi

Carl Gustav Jung je ispravno mislio da je duša posrednik između svjesnog subjekta i subjektu nepristupačnih dubina nesvjesnog, da pristup duši mora biti holistički (jer je ona nedjeljiva cjelina, u kojoj “sve zavisi od svega”), da kako god zamišljali odnos između Boga i duše ona ne može biti nešto izdvojeno, budući da joj je podarena sposobnost da kreira odnos prema božanstvu i da, konačno, duša neosporno posjeduje spiritualnu funkciju.

Čovjek je četverostruko kodiran: vječnim duhovnim zapisom, genetskim kodom, utjecajem svemirskog sklopa u momentu začeća i svojim imenom, ali on može utjecati na sva četiri koda.

Prvi kod

Prvi kod, spomenut kao vječni duhovni zapis je vječna duša u kojoj su informacije iz svih prethodnih života.

Njeno osvještavanje je istovremeno razumijevanje cilja života i dostignute razine tijekom prethodnih samodovršavanja. Ona je dio Boga. Nju prožima Bog.

Duša je odgovorna za svako svoje djelo. Takvo djelovanje određuje njeno sljedeće rođenje.

Duša je pravo JA. Duša je osoba. Duša je promatrač, svjedok. Duša je izvor života. Kad se duša poistovjeti s činjenicom “Ja sam vječna, puna znanja, puna blaženstva, Ja sam mali djelić Boga, Njegov instrument” tada postaje potpuno prosvijetljena.

Stoga je priroda duše da koristi tijelo, um, inteligenciju i ego u duhu samilosti i ljubavi prema svijetu, kao instrument Božje ljubavi. To je prava uloga duše u ovom svijetu.

Duša u materijalnom svijetu se usavršava tako što kontrolira svoje misli i vodi računa o izgovorenim riječima i svojim postupcima, budući da ponovljeni postupci stvaraju navike, navike stvaraju karakter, a on oblikuje sudbinu i pokazatelj je dostignutog nivoa u samospoznaji.

Drugi kod

Drugi kod je genetski kod. Određuje temperament ličnosti. Vezan je za emocije, a samim tim i za psihu. Kako je ličnost objedinjeni temperament i karakter, poslije života upisuje se u podsvjesni dio duše, dok karakter pripada svjesnom dijelu.

To znači da je duša izvan tijela trezvena i bez materijalnih promjenjivih emocija. Genetika se može mijenjati svjesnom promjenom ponašanja (mijenjanjem strukture ličnosti preko podsvijesti), što odgovara samodovršavanju duše u cjelini.

300×250 centar text-39

Treći kod

Treći kod, utjecaj svemirskog sklopa, proizlazi iz utjecaja Sunca i planeta na dušu u momentu začeća, odnosno u trenutku ulaska duše u tijelo. Budući da je riječ o utjecaju zatečenih, tekućih, prožimajućih energija na dušu i tijelo, uloga tog koda je najvjerojatnije prilagodbu duše energijama, tijelu, prostoru i vremenu.

Kosmički energetski splet daje duši životnu energiju, oblikuje nagon, instinkt i intuiciju. Poznato je da embrij već ima jedinstvenu DNK kojoj odgovara jedinstvena duša. Iako se embrij vidi samo pod mikroskopom, on je potencijalno novorođenče koje može voljeti i biti voljeno. Embrij u sebi čuva dugu prošlost, dušu, srce … Jedan embrij!

Četvrti kod

Četvrti kod duše je ime novorođenčeta. Imenovanjem bebe čovjekova cjelina (tijelo, životna energija i duša) dobiva odgovarajući, vrlo značajan informacijski program, koji ima snagu “talismana” i tako nastaje nova osobnost.

Ime se može promijeniti ili se mogu iskoristiti prednosti imena i potisnuti njegove slabe strane. Informacije su presudne sve životne događaje. Kodiranje duše je u stvari određivanje njezine informacijske suštine.

Međutim, ništa manje nije važan proces koji joj prethodi: njeno nastajanje, stvaranje (rađanje). Riječ je o procesu u kojem se duša energetski izdvaja, strukturno i informacijski uobličava, bira buduća iskušenja za samodovršavanje i potom ulazi u novo tijelo.

300×250 centar text-39

Zaključak

Iz vječne duše kod se mijenja tako što ličnost prepoznaje bitne stvari u životu, savladava materijalne prohtjeve, prepoznaje istinske zadatke, odnosno osvještava se i počinje se pitati o svrsi postojanja. Svladavanjem prividno nepremostivih životnih prepreka, vremenom se pročišćava od iluzija, ostvaruje samospoznaju i shvaća svoj odnos s Bogom.

Nakon toga osviješteni čovjek je slobodan, a takav uvijek bira besprijekoran život.

Samospoznata duša uživa u savršenom znanju, vječnosti i blaženstvu – u čistoj ljubavi s Bogom. Oslobođena svih iluzija, nikad se više ne inkarnira u materijalnom tijelu i materijalnom svijetu već se vraća u duhovne sfere gdje se druži u čistoj ljubavi s Bogom i drugim savršenim dušama. To je istinska sreća, oslobođenje od ponovnog utjelovljanja i cilj ljudskog života.

Izvori:

Prof. dr Svetozar Radišić za lovesensa.rs

atma.hr

Podudarni sadržaj

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here