Veliki vedski spis Srimad Bhagavatam govori o velikom kralju po imenu Yadu. Jednom je, dok je prolazio kroz šumu, ugledao Avadhutu, osobu koja je naizgled društveni izopćenik. Ležao je usred šume poput pitona. S materijalne i društvene točke gledišta, on je bio potpuni neuspjeh. Yadu, koji je bio duhovno naklonjena osoba, mogao je vidjeti da je taj beskućnik imao bistar izraz lica i da je bio sretan, sretniji od mnogih ljudi koje je do tada susretao…

Kralj ga je upitao:“Kako to da si usprkos siromaštvu tako sretan? Tko je tvoj guru? Od koga si to naučio?“ Odgovor se proteže kroz nekoliko poglavlja Srimad Bhagavatama.

Avadhuta je odgovorio: „Moj dragi kralju, ja sam potpuno zadovoljan s ovim što imam, s kime jesam, i sa svime što se događa oko mene jer gdje god da se okrenem vidim kako me Bog poučava.“ Ako svijet promatramo sa sebičnim motivima osobnog uživanja, tada oko nas pokušavamo vidjeti samo načine zadovoljavanja sebe, ali ako nemamo sebični ego, tada možemo uvijek čuti Božju poruku u svemu što se događa.

Avadhuta je nastavio: „Učio sam od dvadeset četiri gurua koji su me poučavali.“ Postoje razne vrste gurua. Onaj tko nas upućuje na duhovni put je jedna vrst gurua, onda postoji i diksha guru koji nam daje inicijaciju u mantru, a postoji i siksha guru čije nas riječi i primjer nadahnjuju i prosvjetljuju naše živote. Avadhuta je rekao kako on ima puno siksha gurua.

Lekcije Zemlje, Planine, Stabla i Sunca

Avadhuta je rekao: „Jedan od mojih gurua je Majka Zemlja. Unatoč tome što je mnogi ljudi napastvuju, uznemiravaju, kopaju i zloupotrebljavaju, ona nastavlja služiti. Pohlepni je ljudi buše kako bi pronašli naftu, sjeku zelene šume kako bi uzgajali duhan i žitarice za alkohol, natapaju je krvlju nedužnih životinja i vojnika, zagađuju zrak i vodu svojim tvornicama. Iako je izložena zlostavljanju i uznemiravanju, Majka Zemlja nastavlja pružati sve potrepštine svim živim bićima.“

Planine nose veliki teret, ali nastavljaju pružati floru i faunu za zadovoljstvo drugih.

Stablo stoji na nesnosnoj vrućini i velikoj hladnoći kako bi pružilo hlad i drvo, također nudi cvijeće i voće, a nikad se ne žali niti jadikuje.

Sunce isušuje slanu morsku vodu kako bi proizvelo kišnicu koja je slatka. Bez dobre kiše svi postaju tjeskobni i dolazi u pitanje sam opstanak. Morska voda za praktičnu upotrebu postaje beskorisna. Stoga trebamo poštivati dobrobiti sunca.

Na sličan način, sveti ljudi koriste svoje znanje za dobrobit drugih. Postoji izreka: „Onaj tko ima znanje, ali ne prosvjetljuje druge je poput lampe koja je prekrivena posudom.“ I ne samo znanje. Osoba treba koristiti svoje vještine, talente, bogatstvo i sve ostalo što je potrebno, za dobrobit drugih u duhu nesebičnog služenja te kao ponudu Bogu. Avadhuta je rekao: „Od zemlje, planine, stabla i sunca naučio sam kako djelovati u duhu nesebičnog služenja.“

Lekcije Vatre

Avadhuta je promatrao kako vatra i plamen izgledaju postojano, ali se zapravo stalno pojavljuju i nestaju. Plamen traje tek sekundu, ali izgleda kao stalan jer se regenerira dokle god postoji goriva. Na sličan način izgleda kao da naša tijela i svijet oko nas imaju neku postojanost, ali u stvarnosti moćni valovi vremena neprimjetno rade promjene u svakom trenutku. Mi starimo svake sekunde, ali to možda i ne primjećujemo. Činjenica je da je cijeli svijet privremen i ništa neće trajati vječno, ali ga mi doživljavamo kao nešto stalno. Što god izgleda kao stalno je zapravo vrlo prolazno. Jedina stalna stvar je vječnost duše.

Avadhuta je također naučio vrlo vrijednu i svetu odliku od vatre. Štogod da stavimo u vatru ona proguta i nije uznemirena. Slična je i priroda poniznosti svete osobe – ako ga slavimo on neće biti uznemiren jer shvaća kako sve pripada Bogu. Bilo da primi slavljenje ili poklone, takva osoba to koristi kako bi služila druge. Na taj način, sveta osoba nikad ne postaje zapletena, komplicirana ili vezana zbog vatre poniznosti u svom srcu.

Lekcije Vode

Zvuk čiste tekuće vode je vrlo slatka glazba našim ušima. Na sličan način, sveta osoba govori i ponaša se na način koji pruža zadovoljstvo srcima drugih ljudi. Također, kao što čista i bistra voda čisti naše tijelo, na sličan način druženje sa svetom osobom pročišćava naše srce jer ona otkriva ljubav prema Bogu koju ima u svom srcu.

Lekcije Vjetra i Neba

Avadhuta je naučio nevezanost od vjetra i neba. Kada vjetar puše preko polja prepunog ruža, on prenosi njihov sladak miris, kada puše preko vodopada prenosi osvježavajuću maglicu hladne vode, a kada puše preko otvorene kanalizacije, prenosi odvratan smrad ljudskog otpada. Ali u svim situacijama, vjetar ostaje nedotaknut i neutralan. Na sličan način, sveta osoba čiji je um usredotočen na Boga, bez obzira prolazi li u životu kroz povoljne ili nepovoljne događaje, ostaje utemeljen u svom cilju, predanom služenju Bogu.

Čovjek u svom životu uvijek nailazi na neočekivana iskustva kao što su nesreće, uspjesi, neuspjesi, slavljenje, kritiziranje, užitke, bol, sreću, uznemirenja, zdravlje, bolesti, rođenja i umiranje. To su dualnosti ovog svijeta, a surova je stvarnost da ih ne možemo izbjeći. Velika je duša poput vjetra; usprkos prolaženju kroz različite okolnosti u životu, u svom umu se uvijek sjeća Gospodina. Padma Purana govori: „Bilo da je netko pročišćen ili nepročišćen ili je prošao kroz sve situacije u životu, onaj tko se sjeća predivnih lotosnih očiju Svevišnjeg Gospodina je pročišćen iznutra i izvana.“

Avadhuta je naučio isti princip od neba. Sve se nalazi u nebu, ali ono ostaje neutralno. Ponekad je na nebu sunce, ponekad su oblaci, a ponekad su uragani, ali u svim situacijama nebo ostaje neutralno. Trebamo shvatiti da smo mi vječne duše. Što više spoznajemo našu vječnu nepromjenjivu prirodu i živimo prema njenim zakonima služeći Boga i ostale, to više možemo biti stabilni u našim životima bez obzira na to što nam se u životu događa, znajući kako je sve to prolazno.

Lekcije Mjeseca

Mjesec se neprestano smanjuje i raste. Iz naše perspektive postoji velika razlika između Purnime (punog mjeseca) i Amavasye (nevidljivog mjeseca), jedan je osvjetljavajući, a drugi širi tamu po cjielom nebu. Mjesec utječe na čitav svijet kroz te svoje procese; međutim on sam ostaje potpuno odvojen i nepromijenjen.

U životu postoje šest transformacija: tijelo se rađa, raste, postoji neko vrijeme, proizvodi potomke, polako se raspada i na kraju umire. Ali duša, atma, je vječna i nije dotaknuta ovim promjenama. Bhagavad-gita objašnjava kako je smrt poput mijenjanja odjeće duše, ali kad duša zaboravi svoj izvorni vječni identitet, poistovjećuje se s fenomenom pojavljivanja i nestajanja tijela iz čega proizlaze mnoge tjeskobe.

Lekcije Oceana

Za vrijeme kišnih sezona velike količine vode se ulijevaju u ocean, a tijekom ljeta kada rijeke presuše, dotok vode se gotovo zaustavi. Usprkos promjenama dotoka vode, ocean, zbog svoje dubine i veličine ostaje nedotaknut. Svete osobe su poput oceana – postojanje su u svim situacijama.

Na sličan način, kada osoba primi duboko znanje i spoznaje, tada je sve dualnosti – užitak i bol, poštovanje i nepoštovanje, uspjeh i neuspjeh – ne dotiču; ona osjeća uvijek kuša duhovnu ljubav. Duša je sat-cit-ananda; vječna je, puna znanja i blaženstva. Netko može upitati, „zašto mi nismo puni blaženstva i sreće?“. To je zato što pokušavamo pronaći sreću izvan predanog služenja Boga s ljubavlju. Gita govori kako je inteligentna osoba ona koja je prosvjetljena i radosna iznutra.

Lekcije Noćnog leptira

Noćni je leptir uvijek lud za uživanjem vatre; njegov je osjet vida jako snažan. Kada u tmini noći, noćni leptir ugleda svjetlost svijeće kroz zatvoreni prozor on pokušava probiti staklo. Ako na neki način uspjeva doći do vatre, spali se u pepeo. To je priroda osjetila – ako nisu pravilno usmjerena, mogu nam uništiti život.

Lekcije Pčele

Noćni leptir je uništen zbog jakog osjeta vida dok je pčela ubijena zbog jakog osjeta mirisa. Ponekad pčela odlazi do lotosovog cvijeta kako bi uživala u njegovom mirisu i tako ostaje čak i nakon što zađe sunce kada lotos zatvara svoje latice što je zarobi i ubije. Tako postaje žrtva svog osjeta mirisa.

Lekcije Slona

U prošlim su vremenima slonovi bivali uhvaćeni pomoću zamke u koju ih je privukao osjet dodira sa suprotnim spolom. Bila je napravljena velika rupa prekrivena slamom, a trenirani bi slon ili slonica dotakao slona ili slonicu suprotnog spola kojeg su htjeli uhvatiti. Kada bi slon počeo slijediti, trenirana bi ga slonica gurnula u rupu. Tako je slon uhvaćen pomoću dodira osjeta koji ga je odveo do nesreće.

Lekcije Jelena

Jelen je vrlo privučen lijepim zvukovima, voli čuti glazbu i iz tog razloga ima velike lijepe uši. Kada lovac želi uhvatiti jelena, on zasvira flautu i zbog te melodije jelen dotrči i biva uhvaćen u mrežu.

Lekcije Ribe

Riba ima snažnu želju za kušanjem. Ribar stavlja mamac na udicu u vodi. Kako riba vidi mamac, zapliva prema njemu. Neki je riblji kolege mogu upozoravati, ali ona neće poslušati. Ribar joj dopušta da jede, žvače i proguta mamac dok se udica ne nađe duboko u njenom stomaku i tada je snažno povuče. Tako riba biva uništena zbog privlačnosti okusa.

Pet osjetila uvijek traže osjetilno zadovoljstvo, ali Avadhuta je naučio koristiti svoja osjetila za uzdizanje umjesto degradacije. Um i osjetila nas mogu uzdići ili nas degradirati. Možemo koristiti osjetilo vida kako bismo promatrali prekrasan oblik Božanstva i sjećali se Boga ili ga možemo koristiti za promatranje besramnih scena koja kontaminiraju i onešćišćuju naš um. Na sličan način, jezik možemo koristiti za kušanje prasadama, produhovljenje čiste hrane koja nas može pročistiti ili ga možemo koristiti za jedenje hrane koja donosi ozbiljne karmičke posljedice i koja nas degradira. Uši možemo koristiti za slušanje kirtana, devocijskih pjesama i uživati u uzvišenim iskustvima ili možemo slušati svjetovne pjesme koje pobuđuju materijalne želje.

Osoba može govoriti o slavama Boga i uzdići svoju svjesnost ili može tračati i gubiti vrijeme. Ljudi rade velike aranžmane kako bi govorili o tričarijama i sumnjivim životima živih ili mrtvih ljudi. Tračanje je vrlo popularno i vrlo ga je teško nadići osim ako osoba nema neke više ciljeve u životu. Također, osjet mirisa se može koristiti kako bi se mirisali incensi ili cvijeće ponuđeno Gospodinu.

Duhovnost ne negira osjetila i um, ona ih pročišćava ako se koriste za više prosvjetljujuće svrhe.

Lekcije Pčele radilice i Muhe

Pčela radilica sakuplja nektar iz svakog cvijeta i ne zanima ju išta drugo. Na sličan način, sveta osoba uvijek vidi dobre odlike u drugima. S druge strane, muha ide direktno na izmet i uživa u njemu, poput osobe s materijalističkim mentalitetom koja u drugima vidi samo nedostatke. Trebali bismo uzdići svoju svjesnost poput pčele radilice.

Pčela radilica uvijek traži samu srž nektara, a na sličan način sveta osoba traži samo srž svetih spisa. I u Starom i u Novom Zavjetu Biblije, najvažnija je zapovijed da volimo Boga sa svim svojim srcem, umom i dušom. Krišna govori u Bhagavad-giti: „Napusti sve vrste religija i predaj se Meni.“ Kada se naša ljubav prema Bogu probudi, mi spoznajemo Njegovu neograničenu ljubav prema nama i kada netko voli Boga on prirodno postaje samilostan prema svakom živom biću.

Pčela radilica iz cvijeta uzima samo nektarski pelud, ona ne iščupa cijeli cvijet ili biljku. Za razliku od nje postoje ljudi koji su u ime religije vezani za dogmu, isprazne rituale i neprekidne filozofske špekulacije. U tom procesu oni postaju arogantni umjesto blagi i ponizni i tako propuštaju samu esenciju religije.