Jednom je, kažu, bio jedan kralj koji je mogao pričati s biljkama…
Izašao je tako jednog dana u svoj vrt i vidio kako mu blijedi i umire svo cvijeće, žbunje i drveće.
Prišao je hrastu i upitao ga zašto blijedi i umire, a on mu je odgovorio da je to zato što je tužan jer nikada neće biti visok kao bor.
Bor je pak umirao od želje da daje grožđe kao vinova loza.
A vinova loza je umirala jer nije mogla procvjetati kao ruža.
Nakon što je tako prolazio vrtom i pričao s uvelim biljkama naišao je na jedan predivan cvijet, potpuno zdrav i svjež te mu se silno obradovao. Kada ga je upitao zašto on nije tužan kao sve ostale biljke u vrtu, cvijet mu odgovori: “Kad ste me posadili, cilj vam je bio da vam uljepšam vrt, da lijepo mirišem i razveselim vas. Da ste umjesto mene željeli hrast, grožđe ili ružu vi biste ih posadili. Tako da mislim da ne mogu biti ništa drugo nego ono što jesam i pokušam razviti svoje najbolje kvalitete.”
Prihvati sebe. Možeš biti samo to što jesi. Nemoguće je da postaneš neko drugi. Imaš izbor, možeš se radovati i cvjetati onakav kakav jesi ili možeš blijediti i tugovati dok ne prihvaćaš sebe i želiš biti netko drugi.
